Izbori su prošli a sa njima i lažna istraživanja. Iako se izbori tehnički još uvijek nisu završili, a ka’ će ne znamo, dezinformacijsko okruženje vraća se u uobičajeno stanje.
Nakon istraživanja smišljenih u partijskim kancelarijama, distribuiranih preko botovskih naloga, tim Raskrinkavanja se opet morao fokusirati na „uvezene“ neistine, ali svakako, nije nedostajalo ni domaće proizvodnje.
Već početkom mjeseca čitaocima smo objasnili da ne postoji nijedan član u Povelji UN kojim se opravdava agresija Rusije na Ukrajinu i da Vladimiru Zelenskom književni uzor svakako niije Adolf Hitler.
Pisali smo i o jednoj redovnoj dilemi crnogorskog građanina – Sveti Luka VS Noć Vještica, uz poseban osvrt na zastupnike prve opcije koji za djecu koja se maskiraju i supljaju slatkiše i njihove roditelje koji to dopuštaju tvrde da su, ni manje ni više nego satanisti. Djeci čak proriču i zavisnost od droge iako je 31. oktobra dijabetes mnogo veća briga.
Redovna mušterija domaćih i regonalnih portala, Džo Bajden, opet je bio neizostavna tema. Bezbroj puta smo pisali o Bajdenu i čini mi se da nam je on najčešći gost na sajtu, ali kako i neće biti kada ga propgandna mašinerija ne ispušta.
Tok neistina vratio nas je na Ukrajinu, odnosno u tabor onih kojima se u Ukrajini priviđaju kineski vojni konvoji a od američkih raketa rusko tajno oružje. Onda ubjeđuju cijeli svijet kako mu se žrtve ruske agresije zapravo priviđaju i kako su to zapravo samo glumci.
Titulu „laž mjeseca“ lagano bi, ipak, mogla ponijeti objava koja je iskoristila nasilje prema starici kako bi sijala međunacionalnu mržnju. Ko nije ispratio – žena u staračkom domu na Kosovu je bila žrtva nasilja ali kao da to nije dovoljno samo po sebi, morala joj se dodati nacionalna etiketa, koja se posebno morala dodati medicnskoj sestri koja je tukla osobu koju je dužna da pazi i njeguje. A kada nije dovoljno mržnje u regionu, onda se malo prebacimo na Evropu i ksenofobiju pa nama tako zabrinuti mediji ukazuju kako je problematično to što je Muhamed najčešće ime u Britaniji.
Svakako, mjesec ne bi bio potpun kada ne bismo imali i nešto vezano za crnogorsku politiku i ovozemaljske religijske institucije. Pop Velibor Džomić je neko ko je godinama u medijima jednako koliko i neki partijski portparoli, a kako ga jedno vrijeme nije bilo, morao se vratiti na veliki vrata. Tviteraši ga snimili u Podgorici i kažu – kako Džomić ovdje kad mu je zabranjen ulazak u Crnu Goru?! Mediji, bogme, tviterašima vjeruju, pa odmah tvit u tekst, a tekst na naslovnu. Iako Džomiću niko nikada nije zabranio da uđe u Crnu Goru.
Ipak, ovo je samo polovina mjeseca, a ako sudimo po prvoj polovini, ni ovo do decembra neće biti dosadno.
