Prvi rezultati popisa izašli su na vidjelo. Vidi se da sjever bježi sa sjevera, da je Crna Gora postala imigraciono područje, da Monstat treba da objasni pojedine detalje građanima.
Nije se vidjelo, niti se moglo vidjeti koliko broji koja nacija (da ne kažemo nacionalizam). Ipak, to nije spriječilo medije i pojedince da nagađaju, pozivajući se na „nezvanične“ podatke.
Na opšte neiznenađenje nagađanja su krenula nekoliko dana prije objavljivanja rezultata popisa i govorili su različite „nezvanične“ stvari.
Večernje novosti i Raša Tudej nam govore jedno, sudski vještak kroz intervju u Pobjedi – drugo. I jedni i drugi – nezvanično. Tako, „nezvanično“ broj Crnogoraca kod jednih raste kod drugih pada. Jednima je većinski srpski jezik, drugima crnogorski. Isto „nezvanično“.
Drugi analitičari, opet kroz sveprisutne Večernje novosti sasvim sigurni iznose „sumnje“ da se neobjavljivanje rezultata o naciji, religiji i jeziku nije dogodilo jer to „ne odgovara nekim faktorima“ a možda i stranim (šta nam rade?!).
Iako imamo zabrinjavajuće podatke da se iz države masovno odlazi, neki očigledno više brinu o tome kad će razultati o nacionalnosti, da se izbrojimo mi što smo ostali.
A da li je moguće imati nezvanične podatke o ovim brojkama?
Monstat jasno – „u ovoj fazi nije moguće znati rezultate popisa i radi se o lažnim vijestima“.
Isto o mogućnosti da neko ima nezvanične podatke kaže i Gordana Radojević iz Društva statističara i demografa koja je i sama nekad bila čelnica Monstata. „Moguće je pokušati, ali vjerujem da je Monstat držao te stvari pod kontrolom. Ne vjerujem da je to moguće u popisnom procesu“.
Od avgusta prošle godine medije u Crnoj Gori, a bogme i šire, i društvene mreže, obišle su desetine dezinformacija, dosta njih uz pozivanje na „nezvanična“ saznanja. Možda se nekome brojke i poklope, ali i nezvanično i zvanično, sve što se objavi prije nego Monstat obradi podatke može se smatrati pukim nagađenjem, poput igranja tombole u komšijskoj kladionici.
