Stigla je jesen. Lišće pravi žuti tepih u gradskom parku, a prve kiše najavljuju nove ljubavi. Tako bi izgledao sastav školaraca ovih dana dok se, na drugoj strani, u Crnoj Gori najavljuje izdaja, prevara, u kam’ se zatuca, bar ako pitate Happy i Pink. Za razliku od đaka koji su još hafifni od ljetnjeg raspusta i vjerovatno ne mogu da pogode kabinet biologije, Milomir Marić i Jovana Jeremić su učili za avgust, za septembar, a pokušavaju da se nametnu kao štreberčine za unutrašnja crnogorska pitanja i to do polugođa. Jer: formiranje Vlade. A, tu je negdje i popis.
Uporni ljudi imaju jednu dobru karakteristiku: vole da drže konce u svojim rukama. To bi značilo da – ako im nešto nije jasno, onda u pomoć pozovu drugara da im to nešto objasni. Srećom po Happy i Pink, Srbija je velika zemlja pa “drugara” ima u izobilju.
Duo iz prve klupe: Marić/Jeremić
Ruku na srce, čini se da je Milomir Marić sebi najbolji drug i da zna više nego što mi u Crnoj Gori možemo da sanjamo: da će 44-tu crnogorsku Vladu formirati izvjesni Veljko Kuštrov. Da bi potkrijepio svoje stavove, Marić i mlađa koleginica često uključe političare iz Crne Gore, ali i istoričare i publiciste koji ljetuju na našem primorju i koji klimaju glavom na navode da će gorepomenuti Kuštrov, ali i izvjesni Zoran Korać namaći 41 mandat uskoro.
Teorija je da je Kuštrov njemački igrač (jer se “njemačka ambasada najviše protivi učešću Srba u Vladi”) i da će preko njega ni manje-ni više nego Dojčebanka dati milijardu eura samo da Srbi ne uđu u Vladu. Na drugoj strani, Korać je (valjda) zadužen da drži liniju sa SAD.
Dodatna teorija je da se zapad možda plaši ujedinjenja Crne Gore i Srbije, pa se izgleda upire svim silama da Srbe drži podalje od državničkih klupa. Svemu tome treba dodati da je Crna Gora država bez suvereniteta. Makar tako kaže Happy u razgovoru sa “drugarom” Aleksandarom Šešeljem.
Happy je, takođe, kvalifikovao nekoliko istaknutih crnogorskih političara kao – NATO Srbe. Taj epitet za ovo tromjesječje ponijeli su: predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, mandatar za sastav nove Vlade Milojko Spajić i lider Demokrata koji se pominje kao predsjednik parlamenta – Aleksa Bečić.
I to je samo Happy.
Sa druge strane regionalne propagandne učionice čeka nas Pink i, uglavnom, Marićeva ekscentrična učenica: Jovana Jeremić. U dva segmenta svojih petosatnih emisija u jutarnjim satima, Jeremićeva se pita: Da li su Srbi u Crnoj Gori opet izigrani, a još više catchy je tema – Da li crna ruke mafije atentata na predsjednika (Vučića) dolazi iz Crne Gore? Ovo s Vučićem je malo teže shvatiti…
Mantra koja vabi sa Pinka nije “konkretna” kao Happy-jeva. Više je ezoterična.
Pitanje svih pitanja je – zašto su Srbi tako potlačeni. Ili, preciznije – zašto je srpstvo sredstvo za potkusurivanje za vlast, zašto je srpstvo posramljeno do temelja, zgaženo, poniženo i zašto neki ambasadori na Crnu Goru gledaju kao na koloniju. Tim redosledom. Ali, ideolog “srpskog sveta”, Aleksandar Raković, “segregaciju srpskog naroda u Crnoj Gori” vidi kao dobru stvar, jer će ta “represija”, kako kaže, dovesti do porasta broja Srba na predstojećem popisu.
U moru lajv sastava na temu Crne Gore i sastavljanja 44-te Vlade ipak je možda najbliže prišao jedan od, može se reći, čestih gostiju Happy-ja i Pinka. On smatra da se “Crna Gora još nije istresla iz gaća”. Možda malo naglo, ali recimo da smo donekle – saglasni.
Sve u svemu – čista petica za pokušaj uticaja na javno mnjenje u Crnoj Gori iz regionalne propagandne škole. Iz drugarstva, pak, ocjena izuzetno diskutabilna…
