Od momenta kad je u Parizu počela ceremonija otvaranja Olimpijskih igara otvorena je sezona plasiranja potpunih izmišljotina o Olimpijadi i svemu što je okružuje, prije svega su targetirane trans osobe, koje zapravo nisu ni učestvovale na igrama.
Scene sa otvaranja dale su znak dežurnim teoretičarima zavjere, pomognutim konzervatitvnim medijima, da u sve pokušaju ugurati nekakvu nepostojeću „džender ideologiju“.
Tako transfobnim pojedincima koji brane prodicu, pol, rod ili šta već, nije problem da kroz fotošop edituju međunožje Lije Tomas (nekad Vil Tomas) koja nije ni učestvovala na OI, i da tako fotošopovano međunožje šire internetom.
Isto tako su video iz 2022. predstavili kao protest protiv scena na otvaranju igara, koji ama baš nikakve veze nije imao sa Olimpijadom.
A onda je Imane Kelif ušla u ring i protivnicu iz Italije, Anđelu Karini, bukvalno prosula. Tada je krenula opšta uzbuna. Od regionalnih javnih servisa, preko regionalnih sportskih kanala, pa sve do najsitnijih lokalnih portala i pojedinaca na svijetu odjeknulo je da je Alžirka zapravo Alžirac i da tuče žene uz obavezno pitanje – đe su i šta rade feministkinje sad?
Uzalud je bilo objašnjavanje da je Imane biološka žena, da nije transrodna osoba, da postoje osobe sa XY hromozomima, da je potpuno pristrasnom odlukom diskvalifikovana sa Svjetskog prvenstva u boksu, da su protivnice znale da je pretuku kao i ona njih, kako to biva u boksu…
I sada, kada je Imane već kući ponijela zasluženu zlatnu medalju, na mrežama možete naći bezbroj tvrdnji kako je ona muško.
Da ne bude sve samo o transfobiji, pobrinuo se nacionalizam. Tako je crnogorskim vaterpolistima montirana trobojka, a veliki trijumf Novaka Đokovića zloupotrijebljen da se pokaže kako je Zapad truo a mi baš super. Recikliran je lažni citat nekadašnjeg predsjednika Francuske, Žaka Širaka, koji je, tokom NATO bombardovanja SRJ 1999. godine navodno (a nije nikada) rekao – „srpska se deca više neće smejati“, a sad je došlo srpsko dijete i pokorilo Pariz.
Preko Đokovića se očigledno najlakše ubiraju poeni na terenu nacionalizma i ostalih nuspojava, pa je tako njegova fotografija na kojoj se krsti zloupotrijebljena kako bi se tvrdilo da se krsti u znak protesta zbog „sramotnog otvaranja Olimpijskih igara“. Kratko rečeno – niđe veze, fotografija koja se dijeli je nastala dosta prije OI.
Kad smo već kod krsta i prekrsta, ne smijemo izostaviti ni (dez)informaciju kako srpskom džudisti Nemanji Majdovu zabranjuju da se krsti pri ulasku na tatami. Doduše, autori teksta su, vjerujem slučajno, previdjeli činjenicu da je svim džudistima zabranjeno da promovišu svoju religiju na početku borbe, a ne samo Majdovu.
Za kraj, sveprisutna pitanja – čija je naša reprezentacija i koja je reprezentacija čija? Komentatoru RTCG-a Danilu Petroviću bukvalno su stavili u usta riječi koje nije rekao. Nacionalističke stranice, poput Bunta, počele su sa dijeljenjem snimka sa utakmice između Srbije i Amerike tvrdeći da je komentator RTCG-a za Srbiju rekao – naša reprezentacija, iako je jasno da je pravio poređenje sa utakmicom u kojoj je Crna Gora izgubila od Amerike na prošlom Mundobasketu.
Naravno, tabloidi iz Srbije su krenuli u akciju i prenijeli ovo na sva zvona, a da dođe do što više publike pobrinuo se ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić koji je na pres konferenciji javno izrekao dezinformaciju, i to naglašavajući da mu je najslađe bilo kada je crnogorski komentator rekao – naša reprezentacija.
Sreća naša pa su Olimpijske igre tek svake četvrte godine.
Darvin Murić
Glavni i odgovorni urednik Raskrinkavanja
Ovaj projekat finansira Ambasada SAD u Podgorici. Mišljenja, nalazi, zaključci ili preporuke koji su ovdje iznešeni su stav autora i ne odražavaju nužno stav Stejt dipartmenta/Vlade SAD.
