Narednih 20 dana kritični i za borbu protiv infodemije!
“Ljudi bez kalibra i ideje
ufuravaju nam istine crno bijele…”
…pržila je Azra u Kulišiću te jeseni 1981… Ali kad su, u ožujku ‘82, objavili taj veliki live album, vjerujem da nijesu mogli slutiti kako će u ožujku tj. martu 2020. godine izgledati mnogi “nedjeljni komentari”…
U sedmici za nama, uticajni mediji su se i dalje dobro držali. Doduše, dešavalo se da im promakne po koji “sumnjiv” tekst, ali to je sasvim normalno s obrizom na uslove u kojima novinari trenutno rade.
Ali zato su oni, čija je svrha postojanja negacija svega demokratskog i zapadnog imali pune ruke posla. Postali su prave fabrike neprovjerenih informacija i lažnih vijesti za primjer… Njihovim gazdama.
Najveću pomoć su imali sa društvenih mreža, tj. sa njihove tamnije strane, koje su im, u uslovima odgovornog ponašanja većine medija, postale najbitniji kanal dezinformisanja. Podrška nije izostala ni kroz cirkularne SMS, Viber i poruke sa drugih platformi.
Jedna ekipa je, slijedeći svoje inostrane uzore, zastupala teze da panedemija COVID-19 ne postoji, te da su smrtni slučajevi izmišljeni. Za to su nam čak i ponudili svježe podatke, naravno iz samo njima poznatih izvora… Ne znam šta bi im o tome rekli oni koji su zbog virusa izgubili svoje najbliže… S druge strane, postoje i oni koji vjeruju da virus postoji ali da je izazvan korišćenjem 5G tehnologija. Kako god, i jedni i drugi su se svojski potrudili da njihove poruke stignu do čitalaca.
I prethodne sedmice čitali smo priče o “ostavljanju na cjedilu” Crne Gore. Samo što su, nakon što su ih događaji demantovali i pomoć EU postala izvjesna, oštricu svojih teorija usmjerili na NATO. Ne sviđa im se što će nam neko u Crnu Goru transportovati opremu koja nam je prijeko potrebna za spašavanje života ljudi. Ok, vidjećemo šta će se dešavati dalje…
Država je doživjela još jedno blamiranje. Drugo, u kratkom roku. Još jedan spisak, ovaj put sa preciznim podacima o oboljelim od koronavirusa ugledao je svjetlost dana. Dirljivo su izgledali vapaji institucija i poslanika kako je takvo šta nedopustivo. Neko ko sa strane ovo sve posmatra, mogao bi pomisliti da Vlada apeluje na policiju koja nije sastavni dio izvršne vlasti. Ili da su poslanici zaboravili da postoje efikasnija sredstva od vapaja koja se zovu parlamentarna saslušanja. Ako Skupština i dalje postoji. A bilo šta osim precizne informacije ko je, kako i zašto objavio te spiskove, neće tužilaštvo spasiti novog blama.
Ova sedmica je Vladi, koja je imala dosta dobrih odluka, ispostavila očekivanu fakturu za onu lošu: objavljivanje spiskova ljudi u obaveznoj samoizolaciji pokrenuo je stigmatizaciju ljudi. Prvo onih u samoizolaciji… Time je otvoren je prostor koji su profašističke grupe jedva dočekale… Brzo su došli na red Albanci, a prethodne sedmice i Romi. Još da dodamo Jevreje i komuniste pa će slika jednog divnog društva biti kompletna.
U obaveznoj samoizolaciji vratio sam se jednoj, gotovo zaboravljenoj, ljubavi – statistici. Igrajući se sa podacima shvatih nešto što je zapravo očigledno: pandemija i infordemija imaju gotovo identične krive. I da nam zaista slijedi kritičnih 20tak dana za suprotstavljanje pandemiji… I infodemiji.
“…ja nemam dara,
zabranjeno je da se odgovara…”
…strašno je dobro zvučao Branimirov ironični “Nedjeljni komentar”.
Neka nam ta njegova ironija posluži kao inspiracija da pobijedimo još jednu zajedničku osobinu pandemije i infodemije – njih nije moguće suzbiti bez angažovanja čitavog društva, bez aktivnih i svjesnih građana/ki… Kojima je je itekako dozvoljen odgovor na infodemiju.
Zato, budite disciplinovani, ma koliko bilo teško, to je, u ovom trenutku, naša obaveza… I da, čitajte pažljivo!
