“… Crno-bijeli televizor, rijetki noćni tramvaji, moja bijela djevojka, uvozni ekskluzivni program…”
Četrdeset godina poslije objavljivanja ove pjesme Prljavog kazališta, iz vremena kad je bend bio na vrhuncu muzičkog, građanskog i kreativnog potencijala, “uvozni ekskluzivni program” i dalje utiče i na i naše živote.
Uvozni ekskluzivni program je obilježio i ovu sedmicu na (dez)informacionoj sceni kod nas. Radi se o uvozu manipulacija koje plasiraju srpski tabloidi a sve češće i oni “profesionalni” mediji. Ništa tu nije novo, niti je to nešto na šta nijesmo navikli, rekli bismo. Ova se pojava sa manjim ili većim intenzitetom odigrava posljednjih makar 150 godina. Poznavaoci istorije znaju da se ona dešava od Njegoša do današnjeg dana i samo naivni mogu vjerovati da će nekad prestati.
Međutim, problem je što okorjeli konzervativci u našem društvu, kojih ima pozamašan broj i nalaze se na svim stranama, njegovo rješenje traže u drugima tj. izvan Crne Gore. A taj problem, pored upornih nasrtaja velikosrpskih etnonacionalista, kod nas jeste što se ovi uticaji, pored velike štete koju prave društvu, mogu politički iskoristiti na način da donesu i poneku korist. Vlast ovako ima dežurnu “babarogu”, koju može građanima pokazati kao primjer kako bi Crna Gora izgledala kad ih ne bi ponovo izglasali na izborima. Tolerišu ove pojave i jadikuju , sa ciljem da obezbijede još jedno 30-tak godina vlasti. Da nije tako, krenulo bi se u ozbiljne reforme i akcije suprotstavljanja dezinformacijama kroz stvaranje modernog pravnog okvira, podršku pravim medijima, organizovanje kampanja protiv lažnih vijesti, podizanje medijske pismenosti i svijesti građana.
Svi mi dobro znamo da stvarno i održivo rješenje ovog problema nije uzvraćanje istom mjerom, ispoljavanje mržnje prema Srbima ili čekanje da kod srpskih etnonacionalista naraste svijest o poštovanju drugih. Oni koji smatraju da su ovo rješenje problema, nijesu mnogo različiti od onih koji nasrću.
Još se jedna zanimljiva pojava ponovo ispoljila ove sedmice. Istorijski revizionisti, uz pomoć društvenih mreža i bliskih medija, su ponovo udarili, ovaj put na simbole borbe naših naroda u borbi za slobodu i pravednije društvo – Sjepana Filipovića i Koču Popovića.
Tako su nam jedni predočili “dokaz” je Stjepan egzekutor “sumnjivih seljaka” a drugi kako se Koča slatko smješka u zagrljaju nacističkih okupatora. Nije trebalo puno vremena niti pameti da debankujemo te njihove “istine” ali će trebati puno vremena pa se potru etnonacionalizam, klerikalizam i revizionizam koji sa zadivljujućom energijom godinama prosipaju po Crnoj Gori.
Tako su nam objasnili kako na svijet ne smijemo “gledati crno bijelo” i da je stvar u finesama jer oni imaju nepobitne “dokaze” kako ova dvojica nijesu baš to za šta smo ih do sad smatrali. Objasnili su nam kako “istoriju pišu pobjednici”, a oni eto nađoše “ekskluzivne dokaze” i na ovom polju dadoše “nemjerljiv” doprinos čovječanstvu. Kakvi dokazi takav i doprinos.
Etnonacionalistički punktovi, instalirani u Crnoj Gori da radikalizuju ljude, ne žele “crno bijeli svijet”. Oni žele “intelektualnu širinu” u lažima i manipulacijama. Za razliku od Kazališta, Stoja, Ceca, Zorica ili kakvo kolce pod šatorom im bolje pašu.
Cilj je, u stvari, srušiti sve građansko, slobodarsko, sve sekularno, sve što ne mari za vjere i nacije i što razmišlja svojom glavom. Cilj je, dakle, srušiti građansko društvo. I da budemo pošteni ne ide im loše…
Zato pamet u glavu! Pažljivo čitajte i još pažljivije razmišljate o onome što vam se servira ovih dana.
