I bi rekonstrukcija.
A u novoj Vladi potpredsjednika, ministara i ministarstava koliko želite, toliko da prosječan građanin/ka dan kasnije sasvim sigurno ne zna da kaže njihov broj, a male su šanse da bi uspio/jela da nabroji ministarstva ili ministre.
A čini se ni medijima to baš ne ide lako, jedni kažu da imamo 25 ministara, drugi da imamo 24 ministarstva, treći 26 ministarstava, četvrti 27 resora…
Zabunu su unijeli i pojedini kredibilni mediji, pa je sasvim jasno da je u pitanju nenamjerna greška koja je u krajnjem izazvana netransparentnošću Vlade, izostankom sveobuhvatne javne rasprave, ali i činjenicom da su određeni ministri potpuno nepoznati crnogorskoj javnosti, pa su se pojedini novinari “mučili” da pronađu njihove fotografije.
Tačan podatak je da rekonstruisana Vlada ima 25 ministarstava. Ministara ima 26, odnosno jedan više jer je izabran i ministar bez portfelja, koji nije starješina ministarstva, ali je po položaju član Vlade.
Osim premijera, Vladu čini i sedam potpredsjednika (od kojih su dvojica ujedno i ministri).
Zabunu u javnosti su unijeli i nazivi resora ili recimo to što imamo dva potpredsjednika vlade – jednog za međunarodne odnose, a drugog za evropske i vanjske poslove, pa se postavlja pitanje ko će se od njih baviti međunarodnim, a ko vanjskim poslovima. Zanimljivo bi bilo čuti i gdje se to u Crnoj Gori rudare nafta i gas ili recimo šta će nam donijeti ministarstvo za saradnju sa nevladinim sektorom…
Sasvim sigurno će uslijediti i pogrešna interpretiranja oko toga koje su nadležnosti određenih ministarstava, šta ostaje upravama, direkcijama, agencijama…
Razlog je jednostavan – javnost nema dovoljno informacija o odlukama Vlade, planovima, načinima na koji će oni biti realizovani, a riječ je o važnim temama koje se tiču svih nas koji bi u krajnjem trebalo da pozovemo javne funkcionere na odgovornost ukoliko obećanja ne budu ispunjena.
Sigurni smo da novinari sa nestrpljenjem iščekuju medijska pojavljivanja pojedinih ministara i priliku da ih pitaju jesu li se ikada prije bavili poslom iz nadležnosti resora koje sada pokrivaju. No, ni to nije nikakva novost u državi koja stremi da bude “Singapur Evrope”. Treba dodati i činjenicu da poslanici i poslanice Skupštine Crne Gore, do par sati uoči jučerašnje sjednice, nijesu imali nikakvo formalno obrazloženje niti informaciju o rekonstrukciji Vlade što govori u kojoj mjeri je obezvrijeđena najznačajnija institucija u demokratiji.
A nije izostala ni reakcija korisnika društvenih mreža, pa su se pojedini opravdano pitali hoće li se prije početka sjednice Vlade morati igrati “muzičke stolice”, mora li se rekonstruisati zgrada, zašto je zaboravljeno ministarstvo sreće…
U javnom diskursu zloupotrebljavale su se žrtve genocida u Srebrenici, koje su ovog puta korišćene za manipulativne “obračune” sa Bošnjačkom strankom, fotošopirane su fotografije njenog lidera i članova, nazivani su izdajnicima, plaćenicima, što je neminovno sa sobom donijelo i govor mržnje. I dok su se iz BS-a mogle čuti poruke poput onih da je “karma čudo” i da mogu podnijeti mnogo više “nego koliko im kokarde i šajkača lijepe fotomontažama” ostaje pitanje koliko će puta podići ruku za potencijalno loše politike onih koji u šajkačama sa kokardom ne vide ništa sporno.
