Pristrasnost u izvještavanju, ignorisanje političkih opcija koje vam nisu po volji i serija izmišljenih istraživanja javnog mnjenja obilježile su izborni proces iza nas.
Iako smo tokom izbornog dana očekivali navalu deziformacija, na sreću, ona je izostala.
Ali, nijesu izostali narativi. Tako negdje od sredine septembra sa adresa u Beogradu slušamo kako je Crna Gora bruka i nenormalnost, a Crnogorci satanisti.
Happy je nastavio da “melje”, pa se za Crnu Goru moglo čuti mnogo. Od toga da nije razvijena kao jedna Srbija, da svi nivoi društva trpe raznorazne turbulencije, a o svemu tome mišljenje je dao i jedan guslar, koji je u međuvremenu unaprijeđen u političkog analitičara.
U dosta mogao se čuti glas samo jedne strane, pa se sticao utisak da na izborima učestvuju samo Demokratski front, ili pokret Evropa sad ili ste mogli steći utisak da ove liste ni ne učestvuju na izborima, naravno, ako čitate portale koji ih ne podržavaju. Proslavljeni sportski asovi, kao što je Marija Vuković, izgleda ne smiju da se late politike, pa su postali nepodobni.
Predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović, kao i uvijek, redovna je tema.. Za njega se pisalo da će mu SAD uvesti sankcije ako se ponovo kandiduje. Iz američke ambasade stigao je odgovor da ta tvrdnja nije zasnovana na činjenicama”.
Nekoliko dana pred same izbore počela su da “niču” različita istraživanja. Na društvenim mrežama pojavilo se lažno istraživanje pripisano CDT-u, a CDT je ekspresno demantovao, ukazujući da nije radio nikakvo istraživanje vezano za izbore.
Istraživanja javnog mnjenja, izgleda, nije teško sprovesti (ili izmisliti), pa smo imali još jednu rundu podataka, koje niko nikada nije prikupio. Svega nekoliko dana uoči izbora agencija “Ipsos” morala je da reaguje i dokazuje da nije radila istraživanje vezano za izbore u Budvi. Ista agencija morala je opet, uoči izbora, demantovati istu tvrdnju. Ovoga puta njihovo navodno istraživanje pojavilo se na Telegramu.
Koliko je predizborna kampanja za lokalne izbore bila konfuzna, govori i to što su političari naljutili gospođu Ljilju, prodavačicu na podgoričkoj pijaci. Ona se našla u promo-spotovima dva suprotstavljena tabora. Kaže da su je iskoristili.
No, Ljilja makar zna gdje joj je prebivalište. To se ne može sa sigurnošću reći za oko 350 ljudi koji su odjednom odlučili da se presele u Šavnik.
Sami izborni dan uglavnom je protekao mirno, osim u Šavniku. U toj opštini se ponovljalo glasanje na pet biračkih mjesta. Ogromna polemika povela se oko toga – na kom biračkom mjestu se nalazi crnogorska zastava okačena na metli. Da li je Kolašin, ili negdje drugo. Na kraju se ispostavilo da je – u Podgorici.
