Ključna tema na polju (dez)informisanja u posljednjih 100 dana je, očekivano, bila pandemija koronavirusa. Širenje neprovjerenih i netačnih informacija išlo je, slično vremenu prije pandemije, u dva ključna pravca: prvi, znatno intenzivniji, gdje je većina dezinformacija dolazila izvan našeg medijskog prostora i drugi čiji su akteri bili iz Crne Gore.
Uzroci dezinformisanja u oba pravca su različiti. Oni su, prije svega, geopolitički i vezani su za komunikacione strategije i taktike globalnih političkih igrača. Oni su se, na svoj način, potrudili da nam svog ugla “objasne” uzroke i posljedice pandemije. Sve je ovo pratilo mnoštvo teorija zavjere, pseudonaučnih tvrdnji, antivakserskih stavova i guranja (podmetanja) političkih agendi pod plaštom pandemije.
Nakon ovoga, tu su i politički uzroci koji se tiču ustaljenog načina komuniciranja na regionalnom i državnom nivou. Poznati politički ciljevi regionalnih igrača su prilagođeni novim okolnostima i njihova komunikacija sa različitim javnostima nije prestala tokom ovog perioda. Na državnom nivou smo imali dezinformisanje u cilju sprovođenja političke agende podrivanja izvornih vrijednosti zapadnih demokratija (Anti EU i anti NATO lažni narativi), omalovažavanje onoga što je Crna Gora uradila u borbi protiv virusa ili prosto aktivnosti koje bi trebale spriječiti da ova krene putem prosvijećenih zajednica. Aktivan akter na ovom polju bila je i crkva koja, u želji da sačuva političku poziciju prije pandemije, kroz borbu za “vjerska prava”, nije prezala od davanja savjeta koji su mogli negativno uticati na zdravlje građana.
Senzacionalizam i teorije zavjere donose veliki broj klikova pa nije zanemarljiv ni ekonomski momenat jer su dezinformatori imali priliku da, u ovim vanrednim prilikama, čak i dodatno zarade.
I na kraju, tu je i potreba za isticanjem, odnosno povećanjem uticaja pa i to jeste jedan od neizostavnih uzroka infodemije kod nas.
Centar za demokratsku tranziciju (CDT) je kroz projekat Raskrinkavanje.me se na svoj način davao svoj doprinos borbi protiv COVID-19. Pripremili smo i objavili 80 ocjena, u kojima smo tretirali preko 400 medijskih tekstova, priloga i manji broj postova na društvenim mrežama. U analizama je obuhvaćeno čak 150 medija koji su napravili neku vrstu “prekršaja”, onako kako to definiše naša metodologija.
Iako smo se trudili da obuhvatimo što više kanala dezinformisanja, fizički nije bilo moguće uraditi monitoring svakog članka, priloga ili objave, pa je moguće da nam je nešto i promaklo. Ali ono što je važno je da su najvažniji primjeri dezinformacija detaljno obrađeni.
Ključnu pomoć u radi su nam pružili svjesni građani/ke koji su nas, prije svega masovno čitali, a onda se i direktno uključili kroz “prijavljivanje” sumnjivih vijesti koje smo mi zatim obrađivali. I važni mediji su podupirali naše napore kroz prenošenje naših analiza i zaključaka, i profesionalan odnos prema našem radu.
