Prošle sedmice smo se naglas zapitali da li će u medijima biti bitke za Podgoricu, onakve kakve je bilo za Nikšić i dobili etiketu da na izborima podržavamo jednu stranu. A pitali smo samo da li će se biti boj dezinformacijama. Pobjednik izbora nas ne zanima.
Na sreću, ili nesreću, odgovor na naše pitanje smo dobili vrlo brzo.
Početak bitke proglasio je Sputnik dajući nam na kašičicu detalje iz ankete koju, za sada, niko osim njih nije video.
Dobrovoljno su se u bitku uključile i Večernje novosti praktično unaprijed proglašavajući pobjednika, a ubrzo je u boj dojahao i Kurir nudeći istovjetnu prognozu kao i Večernje novosti. Bitka se, očigledno, mora biti kad se pobjednik već zna.
Iako mediji možda već znaju pobjednike, prosječan čitalac Novosti i Alo-a teško da može znati sve učesnike bitke, jer, ako ste čitali ova dva medija pomisli biste da na izborima učestvuju Demokratski front i Evropa sad , izvještaje o predaji drugih izvorni lista kod njih nećete naći.
Ali, nije ništa novo da mediji imaju svoje favorite koji dobijaju prostor čak i u slučajevima kad, zamislite, otvore kancelariju.
Ipak, sa druge strane, liste se brzo pročešljaju nakon, recimo, nekog hapšenja, jer, važniji su izbori i od hapšenja ljudi optuženih da su špijuni – pa tako nakon udarne vijesti o akciji protiv ruskih obavještajaca vijest postane to što je supruga osumnjičenog na lokalnoj listi URA.
Ne čekajući trubu za juriš u bitku je pohitao jutarnji program Pinka, obznanjujući publici da Mila Đukanovića čekaju sankcije od SAD ako se ponovo kandiduje za predsjednika ne obazirući se na činjenicu da smo takvu objavu IN4S-a analizirali i od američkih vlasti dobili jasan odgovor – tvrdnja nije zasnovana na činjenicama.
Ali nije ni čudo što su ponovili lažnu vijest, u bitkama, ili kako to sav poznati svijet voli nazvati, predizbornim kampanjama, od buke se slabo šta čuje, pa tako oni zaglušeni bitkom ne mogu dobro čuti je li nam premijer u tehničkom ili četničkom mandatu. Svijetu je trebala nova dilema poput one vidite li plavu ili zlatnu haljinu, a dilema je, neočekivano, došla iz Crne Gore – čuješ li “tehnički” ili “četnički”?
Bitka je, jasno je, počela i vjerujem da se aduti poput prošlogodišnjih neistina o gašenju struje u Nikšiću čuvaju za kraj. Bitka je teška i biće duga, za nju svi moraju biti dobro četnički, pardon, tehnički, ili, na kraju krajeva, i komitski potkovani.
