Na društvenim mrežama se proširila informacija da je u Irskoj usvojen zakon koji zabranjuje gledanje medijskog sadržaja koji nije mejnstrim.
Tu vijest objavio je portal Nulta Tačka, a mnogi korisnici Fejsbuka su ga podijelili (1, 2, 3, 4) komentarišući tu odluku irskog parlamenta kao autoritarnu.
“Poslanici u Irskoj usvojili su novi zakon kojim će građanima biti zabranjeno da gledaju ili dele bilo koji medijski sadržaj koji nije mejnstrim na svojim telefonima i računarima.
Novi zakon znači da će sve što se pogleda na mreži i što je od strane proverača činjenica smatrano „govorom mržnje“ rezultirati zatvorskom kaznom za one koji su to pogledali ili podelili.
Thegatewaypundit.com izveštava: Ilon Mask je ocenio da je ovaj zakon fašistički.
Zapad je izgubio svoje korene u hrišćanstvu – ovo je zamena”, navode između ostalog pojedini korisnici ove društvene mreže.
Pretpostavljate, riječ je o apsurdnim i netačnim tvrdnjama.
Predmet pisanja i komentara portala Nulta tačka i korisnika na društvenim mrežama je prijedlog Zakona o krivičnom postupku (podsticanje na nasilje ili mržnju i krivična djela mržnje) iz 2022. godine dostupan ovdje.
Ovaj zakon je 26. aprila odobren u donjem domu irskog parlamenta, slijedi rasprava u gornjem domu, a pravnu snagu će imati tek nakon što ga predsjednik potpiše.
Dakle, nije tačna tvrdnja da je zakon usvojen, jer parlamentarna procedura razmatranja tog zakonskog rješenja i dalje traje.
Niti je tačna ni informacija da zakon zabranjuje gledanje ili čitanje medija koji nisu mejnstrim. U zakonu se uopšte ne pominje mejnstrim medijski sadržaj.
Portparol irskog Ministarstva pravosuđa je za portal Extra.ie kazao je da će se zakonom kriminalizovati svaka namjerna ili nepromišljena komunikacija ili ponašanje koja može podsticati nasilje ili mržnju prema zaštićenim grupama, uključujući i takve objave na internetu.
“Važno je napomenuti da zakon sadrži i odredbu o zaštiti prava na mišljenje kojim se garantuje da se neće smatrati da komunikacija podstiče na nasilje ili mržnju na bazi diskusije i kritike, čak i ako ona može biti uvredljiva, o pitanjima vezanima za zaštićene karakteristike. Svrha zakona jeste kriminalizovati ekstremne forme govora mržnje kojima se namjerno i nepromišljeno podstiiču ili provociraju čini neprijateljstva, diskriminacije ili nasilja”, poručili su iz irskog Ministarstva pravosuđa.
Sličnim tvrdnjama vezanim za ovaj Zakon u Irskoj bavile su se i kolege iz Faktografa, koje ukazuju u svojoj analizi da se predlaže kažnjavanje onih osoba koje pripremaju ili posjeduju materijal koji bi mogao podstaknuti nasilje ili mržnju prema ranjivim kategorijama ljudi, ali s ciljem da se taj materijal objelodani javnosti ili da posluži u javnom podsticanju nasilja.
“Tačno je da se u zakonu direktno ne navodi što je “govor mržnje”, ali se mržnja (hatred) u smislu tog zakona definiše kao mržnja usmjerena prema osobi ili grupi na račun njihovih zaštićenih karakteristika (protected characteristics) ili bilo kojih od tih karakteristika. Dalje, navodi se da se te “zaštićene karakteristike” odnose na rasu, boju kože, nacionalnost, religiju, nacionalnu ili etničku pripadnost, porijeklo, rod, seksualne karakteristike, seksualnu orijentaciju ili invaliditet”, navedeno je, između ostalog, u analizi Faktografa.
Kako prenosi Njuz Vik, mnoge uticajne osobe poput vlasnika kompanije Spejs X Ilona Maska, filozofa Džordana Pitersona, sina bivšeg američkog predsjednika Donalda Trampa i drugih, iznijele su kritički stav prema onom zakonu.
Bez obzira na polemiku o potrebi usvajanja ovog zakona jedno je sigurno – državljanima Irske neće biti zabranjeno “da gledaju ili dijele bilo koji medijski sadržaj koji nije mejnstrim na svojim telefonima i računarima”, kako su nas u to pokušali ubijediti dezinformatori.
Suvišno je i osvrtati se na tvrdnju da će objave koje fakt-čekeri ocijene kao govor mržnje rezultirati zatvorskom kaznom za one koji su to pogledali ili podijelili. Ukoliko dođe do usvajanja zakona odluku o kazni donosiće sudske instance.
Medijsku i objave na Fejsbuku ocjenjujemo kao dezinformaciju.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
