Zabrana koncerta u Puli: Na notama međunacionalnih tenzija

601

Vijesti iz muzičke industrije rijetko su predmet naših analiza. Ali, jedna takva je za svega nekoliko sati prerasla u politiku, međunacionalnu netrepeljivost i predmet je polemike diljem interneta.

Informacija koja je obišla region je da je u Puli zabranjen koncert na kojem je trebalo da nastupe folk pjevači. Među njima troje iz Srbije. Tu odluku donio je gradonačelnik Pule, Filip Zoričić, koji je “razapet” u srpskim medijima. Samo neki od naslova koji uopšte ne govore o muzici su:

SRPSKI PEVAČI SU ZA NAS SMEĆE: Gradonačelnik Pule psovao srpsku majku! Naše folk zvezde okarakterisane kao NIŽA RASA U HRVATSKOJ

SKANDAL “NE ŽELIM SRPSKO SMEĆE U SVOM GRADU” Pijani gradonačelnik Pule napao Bekutu i Kebu

Priča ide ovako: u Puli je bio zakazan koncert folk pjevača za 25. mart, a kada je Zoričić za to saznao rekao je – stop. Organizator koncerta tvrdi da je sa gradonačelnikom razgovarao telefonom, da je on bio u alkoholisanom stanju, kao i da je je rekao da “ne želi srpska smeća u svom gradu”, te da mu je psovao srpsku majku. Kako je hajka na Zoričića mogla da počne, on se obratio javnosti.

Šta kaže Zoričić?

Gradonačelnik Pule kaže da nema nikakav problem sa Srbima, naprotiv:

“Potpuno sam šokiran time što se u tom priopćenju navodi. U alkoholiziranom stanju nisam nikada jer alkohol ne konzumiram. Na optužbe da mrzim Srbe mogu samo uzvratiti činjenicama. Lani je Đorđe Balašević proglašen počasnim građaninom Pule. A sa srpskom zajednicom u Puli jako dobro surađujemo. Ne znam kako još sve ovo komentirati. To što u tom priopćenju piše je dno dna. Razgovor koji se navodi jest bio temperamentan, ali mi odgoj ne dopušta da ikoga vrijeđam.”

Zoričić još kaže i da će se sa organizatorom vidjeti na sudu.

U obrazloženju svoje odluke da ne dopusti održavanje koncerta, Zoričić ističe:

“Istina je da sam posve nedvosmisleno i jasno rekao da se u javnom prostoru grada Pule i u objektima kojima upravlja grad koncerti ovakve vrste neće održavati. Mislim da ovaj glazbeni izričaj ne pripada našem podneblju, duhu i mentalitetu grada. To je jedini i isključivi razlog zbog kojeg sam donio ovu odluku… Moja je dužnost biti otvoren prema svima, a u javnom prostoru dok sam ja gradonačelnik promovirat ćemo i čuvati identitet građanske, europske i mediteranske Pule sa svim njezinim bogatim multikulturalnim i multietničkim vrijednostima. Pula je trenutačno europski hotspot za koncerte. Ljeto u Areni donosi izvođače najvišeg svjetskog ranga, kao što su Robbie Williams, Imagine Dragons, Eros Ramazzotti, Florence and the Machine… Koliko to znači za Pulu kao destinaciju, suvišno je reći.”

No, ni to nije bilo dovoljno srpskim tabloidima. Na Zoričićevo pojašnjenje situacije, pojavili su se novi naslovi, opet naslonjeni na nacionalizam, poput:

GNUSNO PRAVDANJE GRADONAČELNIKA PULE! Nakon što je udario na srpski narod, Zoričić pokušao da se opere bez BLAMA I SRAMA

O zabrani koncerta od strane prvog čovjeka nekog grada može se voditi dobra polemika. Ali, teze poput one da je Zoričić “udario na srpski narod”, da je napao muzičare lično, ili da se iz ovog poteza čita da su “srpske zvezde okarakterisane kao niža rasa u Hrvatskoj” prosto odišu podizanjem tenzija i dodatnim narušavanjem ionako kompleksnih odnosa u regionu.

Ova situacija vjerovatno neće dobiti konačan medijski rasplet, jer su organizatori najavili da koncert pomjeraju u Osijek. U međuvremenu se javio i prvi čovjek tog grada, Ivan Radić, koji kaže da ni tamo ne može biti održan. Razlozi su, manje-više, isti kao i Zoričićevi.

Navode, koji su pokrenuli cijelu sagu – da je Zoričić vrijeđao i psovao Srbe, osim njegovog demantija, u ovom momentu nije moguće ni potvrditi, niti demantovati. Kako sada stvari stoje, svoju stranu i dokaze će pred sudom predstaviti i on i organizator koncerta.

I bez toga, objave u kojima se neprecizno i tendenciozno izvještava o ovom sporu dobijaju ocjene – pristrasno izvještavanje.

Ocjenu “Pristrasno izvještavanje” dobija medijski izvještaj za koji se može jasno utvrditi da favorizuje činjenice, stavove i zaključke koji odgovaraju određenom narativu, često ne poštujući pravilo kontaktiranja druge strane kada se radi o tvrdnjama koje su štetne po nečiji ugled, ili koje određene aktera prikazuju u negativnom svjetlu. Jedan od oblika pristrasnog izvještavanja je i selektivno prikazivanje činjenica, gdje se ističu činjenice koje idu u prilog određenoj tezi, dok se činjenice koje je ne potvrđuju tendenciozno izostavljaju.

Ovakve medijske izvještaje uglavnom prati i vrlo emocionalan način pisanja. Oni mogu i ne moraju biti netačni, ali po pravilu ne prikazuju cijelu sliku i sve strane priče, već predstavljaju samo one činjenice koje odgovaraju preferiranom narativu.

In this article