Pandemija koronavirusa je u lavini dezinformacija koju je pokrenula donijela i stvari iz istorije, tačnije dezinformacije o istoriji.
Nakon redovnih manipulacija činjenicama o Španskom gripu, na red je došla tragedija izazvana Talidomidom.
O Talidomidu i dezinformacijama o njemu smo pisali i ranije. Ipak, dezinformacije o ovom lijeku, odnosno sastojku nekih lijekova, i dalje se šire.
Ovoga puta Talidomid se dovodi u vezu sa vakcinom protiv COVID-19.
Na Fejsbuku se dijeli fotografija djece bez udova uz poruku na engleskom:
„Vakcina je brzo testirana za osam mjeseci. Talidomid je odobren po ubrzanoj proceduri 1957. godine kako bi se spriječili mučnine i nesanica kod trudnica. Prodavao se u 50 država prije nego je 1962. godine povučen zbog izazvanja deformiteta kod novorođenčadi“.
Kako smo već objasnili u ranijem tekstu, Talidomid jeste izazvao ozbiljne posljedice kod novorođenčadi čije su majke koristile lijek Contergan, a čiji je Talidomid glavni aktivni sastojak. U pitanju su bile desetine hiljada slučajeva.
Ipak, postupak odobrenja Talidomida i sadašnje vakcine protiv COVID-19 ne mogu se dovesti u vezu.
Kako navodi Health Feed Back, portal za provjeru činjenica, standardi za bezbjednost i odobravanje lijekova 50-ih godina prošlog vijeka bili su mnogo niži nego oni koje prolazi vakcina danas.
Vakcine protiv COVID-19, kako to objašnjavaju iz Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), razvijaju se u tri faze. U prvoj fazi ona se daje maloj grupi volontera kako bi se potvrdila bezbjednost i to da ona izaziva imuni odgovor.
„Generalno se tada vakcine testiraju na mladim, odraslim, zdravim volonterima“, navode iz SZO.
U drugoj fazi vakcina se daje stotinama volontera kako bi se dalje procijenila bezbjednost i mogućnost garancije imunog odgovora.
„Učesnici u ovoj fazi imaju iste karakteristike, kao na primjer pol i godine, kao ljudi za koje je vakcina namijenjena. Obično se, u ovoj fazi, obavlja više proba kako bi se procijenio uticaj na različite starosne grupe i različite formulacije vakcina. Grupa koja ne dobije vakcinu se uključuje kao grupa za poređenje, kako bi se utvrdilo da li se promjene u vakcinisanoj grupi mogu pripisati vakcinama“, kažu iz SZO.
U trećoj fazi, vakcina se daje hiljadama dobrovoljaca, i sve se upoređuje sa grupom koja nije dobila vakcinu, odnosno koja je dobila placebo. U ovoj fazi dobrovoljci i doktori ne znaju ko je dobio pravu vakcinu a ko placebo.
“Kada rezultati svih kliničkih ispitivanja budu dostupni, opet se ispituje efikasnost i bezbjednost”, navodi se, između ostalog, na sajtu SZO.
Takođe, SZO navodi i da jednom kada se vakcine protiv kovida pokažu kao sigurne i efikasne one moraju biti odobrene od strane nacionalnih regulatora, i uz to biti proizvedene po strogim standardima, a nakon toga i distribuirane
Kada je u pitanju Talidomid, kako piše britanski Muzej nauke, tokom ranog testiranja istraživači su u njemačkoj kompaniji koja ga je proizvela otkrili da je gotovo nemoguće životinjama na kojima su ga testirali, dati smrtonosnu, odnosno prekomjernu dozu supstance.
“Bazirano na ovome, lijek je procijenjen kao bezbjedan za ljude. Talidomid je 1956. dobio dozvolu za prodaju, bez recepta, u Njemačkoj”, navodi se na sajtu.
Dodaje se da se Talidomid pod različitim imenima prodavao u 49 država i da je zbog toga bilo potrebno pet godina da se utvrdi konekcija između lijeka i njegovog uticaja na djecu.
“Jedan od razloga zbog kojeg istraživači nisu mogli da povežu je široki spektar promjena u razvoju fetusa. Udovi, unutrašnji organi, uključujući mozak, vid i sluh mogli su biti oštećeni. Kasnije su otkrili da je uticaj na razvoj povezan sa time kada su trudnice uzimale lijek, odnosno da je do poremećaja dolazilo između 20 i 37 dana od začeća”, kaže se u tekstu Muzeja nauke.
Dakle, proces testiranja i odobrenja ljekova za upotrebu, nije isti danas kao prije skoro 70 godina. Ovu objavu ocijenili smo kao dezinformaciju.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
