Automobil na vodeni pogon zvuči zaista utopijski i zbilja bi bilo sjajno da zaista postoji. Amerikanac Stenli Mejer tvrdio je devedesetih da je izumio upravo takav automobil, odnosno da je izumio takozvanu ćeliju koja razlaže vodu na vodonik i kiseonik, a vodonik koristila za pokretanje motora automobila.
Mejer je preminuo 1998. godine, a teoretičari zavjere i danas tvrde da je ubijen zbog svog izuma.
Fejsbukom se i 23 godine nakon njegove smrti šire iste tvrdnje – da je Mejer otrovan.
U viralnoj objavi koju smo analizirali vidimo prilog jedne od američkih TV stanica u kojem se govori da je Mejer izumio automobil na vodeni pogon, a koji prati opis:
„Baš kao što se desilo sa Nikolom Teslom, kada neko smisli kako da da besplatnu energiju ljudima, dođe vlast, pokrade sve izume i papire, a onda ih koriste za sebe u svojim crnim operacijama. Stan Myer je otrovan, ubijen zbog svog izuma. Auto na vodeni pogon bio je prevelika prijetnja onima koj nam pričaju bajke o brizi za nas i Zemlju…a ustvari brinu za svoje džepove, kontrolu i držanje ljudi u dugovima“.
Da je Mejerov izum funkcionalan nikada nije dokazano, štaviše, Mejera su tužili i oni koji su uložili novac u njegovu ideju i presuđeno je da im mora isplatiti odštetu.
Takođe, u studiji objavljenoj u magazinu „Nature“, 2007. godine, kaže se da je u pitanju mit i da Mejerov izum nije mogao funkcionisati.
Politifact objašnjava da bi Mejerov izum morao prkositi zakonima fizike i termodinamike kako bi funkcionisao.
Kada je u pitanju njegova smrt, i sam Stenli Mejer je neposredno prije nego je umro, tvrdio da je otrovan.
Ipak, kako je Politifact otkrio, patolog je prilikom obdukcije zaključio da je Mejer imao dugogodišnji problem sa visokim krvnim pritiskom i da je umro od moždane aneurizme.
Iako Mejerova ideja zvuči romantično i idealno, ne postoje dokazi da je ona mogla funkcionisati u stvarnom svijeti, kao ni da je on zbog nje ubijen.
Zbog toga ovu objavu ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.
