U dezinformatorskim krugovima uporno opstaje narativ da će svjetskoj populaciji neko ili nešto nametnuti svoja pravila, uspostaviti kontrolu i da će to biti kraj ljudskih prava i sloboda.
Verzije o načinu kontrolisanja su različite, a jedna od posljednjih glasi: (1, 2, 3, 4, 5) (arhivirano)
“UN Agenda 2030 uključuje plan da se svi ljudi sklone sa zemlje u takozvane pametne gradove i pametne gradove, gdj će biti praćeni, praćeni i praćeni; prisiljeni da se pridržavaju novih pravila za pristup digitalnim društvenim kreditima; i ne mogu da uzgajaju mnogo hrane. Ovo je takođe detaljno opisano u dokumentu Svetskog ekonomskog foruma ‘Great Reset’.
Slobodni kreativni ljudi ne bi trebali biti zatvoreni u gradovima poput stoke u toru, ili pod kontrolom neizabranih UN-a i vladino-korporativnih partnerstava, ali to je ono što UN Agenda 2030 pokušava učiniti”.
Ideja o pametnim gradovima potekla je iz tehnoloških inovacija, urbanističkih potreba i ekoloških izazova sa kojima se ljudi širom svijeta suočavaju, a razvijala se tokom posljednjih nekoliko decenija.
Ciljevi pametnih gradova od početka su bili da smanje negativne uticaje urbanizacije, poboljšaju kvalitet života i omoguće održivo upravljanje resursima u gradovima.
U Agendi 2030, odnosno globalnom akcionom planu Ujedinjenih nacija (UN) usvojenom 2015. godine, nigdje se ne spominje plan da se ljudi izmjeste u pametne gradove gdje bi se njihovo kretanje i sloboda odlučivanja ograničila.
Ovaj dokument čini 17 ciljeva održivog razvoja koji su usmjereni na rješavanje globalnih izazova poput iskorjenjivanje siromaštva i gladi, smanjenje nejednakosti, zaštita životne sredine, unaprjeđenje javnog zdravlja, obrazovanja i mira do 2030. godine.
Tačno je da je jedan od tih ciljeva, tačnije 11. po redu, usmjeren upravo na unaprjeđenje urbanih prostora kroz održive i inovativne tehnologije, ali ne na način na koji se sugeriše u Fejsbuk objavama.
Cilj 11. predlaže set mjera kako bi se svim stanovnicima poboljšao pristup stanovanju, javnom prevozu, zelenim površinama, sprovela održiva urbanizacija, očuvala kulturna i prirodna baština, smanjio negativni ekološki uticaj..
Sve ovo jesu elementi pametnih gradova.
Ipak, UN-ovom Agendom 2030 nije planirano prisilno preseljenje svih ljudi u pametne gradove, niti uključuje ideje o masovnom nadzoru stanovništva.
Agenda 2030. nije obavezujuća, niti UN može državama članicama oduzeti suverenitet
Agenda 2030 nije pravno obavezujuća za države potpisnice.
Države članice UN-a su se dobrovoljno obavezale da će raditi na postizanju ciljeva održivog razvoja, ali ne postoje pravne sankcije za zemlje koje ne ispune ove ciljeve.
Agenda 2030 predstavlja poziv za saradnju između vlada, civilnog društva i privatnog sektora, kako bi se postigli održivi rezultati. Svaki cilj ima svoje konkretne potciljeve i indikatore za praćenje napretka.
Više puta je tim Raskrinkavanje.me ukazao da UN nema ingerencije da preuzme suverenitet država.
U Fejsbuk objavama se spominje i Plan za Veliko resetovanje koji je izradio Svjetski ekonomski forum (SEF). Ova inicijativa podrazumijeva strategijski za plan za globalni društveni i ekonomski oporavak, predstavljen je prije četiri godine, a nastao je nakon kovid pandemije kako bi se ublažila socijalna nejednakost.
U dokumentu SEF-a se navode tri segmenta tog Plana:
“Usmjeravanje tržište ka pravednijim ishodima, obezbjeđivanje da investicije unaprijede zajedničke ciljeve, kao što su jednakost i održivost i implementaciju inovacija Četvrte industrijske revolucije za podršku javnom dobru, posebno za rješavanje zdravstvenih i socijalnih izazova”.
Ni ovaj dokument nije pravno obavezujući, niti predlaže masovno “zaključavanje” svjetske populacije, ali je bio inspirativan za najrazličitije teorije.
Zbog svega navedenog, spornim objavama dajemo ocjenu teorija zavjere.
Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.
