Predsjednik Rusije, Vladimir Putin, od početka invazije na Ukrajinu vodi se retorikom “oslobađanja zemlje od nacista”. Kako su Ukrajinci preko noći postali nacisti, malo kome je jasno, osim krugovima oko Kremlja i ljubiteljima politika koje se donose u Moskvi. Takvih je mnogo na društvenim mrežama. Oni uz zamjenu teza pokušavaju da rusku propagandu pretvore u otvoreni poziv za obračun sa ukrajinskom vladom.
Na jednom od profila na Fejsbuku pojavio se video, koji prati tekst:
“8 Godina stradanja civila nejviše dece, majke, starci, ubistva, držanje civila kao taoce da bi vlast i dalje vladala uz pomoć neonacista! Moja velika podrška vojnoj federalnoj službi da očisti Ukrajnu od Fašista!Uz Božiju pomoć sa što manje nevinih žrtava “
U videu se vide stradanja, mučne slike rata, a narativ se vrti oko dešavanja u Donbasu, spornom ukrajinskom regionu na istoku, odakle je sve i počelo, još prije osam godina.
Ono što se ovim videom i pratećim tekstom pokušava spinovati jeste da su Ukrajinci od 2014. počinili brojne zločine nad pro-ruski nastrojenim stanovništvom u Donjecku i Lugansku. Inače, pravno – ukrajinskim teritorijama. Sve je podgrijala i portparolka ministarstva vanjskih poslova Rusije, Marija Zaharova, koja je itekako aktivna i popularna na mrežama.
U jednom od njenih postova, postavlja pitanje: gdje su sve te države svih ovih osam godina da osude ubijanje 13 hiljada ljudi? A, zaključuje sa: Rusija nije počela rat. Ona ga dovršava.
Taj post analizirao je i DW, uz naslov da je laž da je Ukrajina kriva za početak rata.
Ukrajinci brane svoj teritorijalni integritet
Iako je gotovo nevjerovatno ukrajinsku vladu povezati sa nacizmom, a naročito predsjednika Zelenskog koji je Jevrej, ruska propaganda se ne zaustavlja. U postovima, poput pomenutog videa pokušava se nametnuti narativ da su Ukrajinci počinili zločine u Donbasu i da su pobili više hiljada ljudi, kao i da su vršili ratne zločine. Hronologija događaja daje odgovor na takvu tvrdnju.
Saga sa Ukrajinom počela je 2014. kada je u nasilnim protestima svrgnut pro-ruski nastrojeni predsjednik, Viktor Janukovič. Nedugo potom, Rusi su anektirali ukrajinsko poluostrvo Krim, na jugo-istoku zemlje. Zatim su krenuli nemiri u regionu Donbasa, odnosno oblastima Donjeck i Lugansk. Pro-ruski separatisti, potpomognuti ruskom vojskom i naoružanjem uspjeli su da zauzmu administrativne zgrade i proglase nezavisne republike Donjecka i Luganska, tražeći da se pripoje Rusiji. Rusija je to podržala.
Ukrajinska vojska od te 2014. u konstantnim je konfliktima sa separatistima, što je dovelo do gubitaka na obije strane. Prema izvještaju predstavnika UN-a za ljudska prava, od 2014. do 2020. u tom regionu je poginulo oko 13 hiljada ljudi, od čega preko 5000 pro-ruskih separatista i više od 4000 ukrajinskih vojnika.
Ono što je prethodilo direktnoj invaziji na Ukrajinu, upravo je stav Rusije da prepoznaje nezavisne države Donjeck i Lugansk. To je, ustvari, poslužilo kao zvaničan izgovor za napad. I, od tog momenta članovi ukrajinske vlade postaju “neo-nacisti”.
Da li je ukrajinska vojska od 2014. ubijala nevine utvrdiće sudovi i međunarodne organizacije. Ono što je sa sigurnošću tačno jeste da su branili i da brane svoju zemlju od strane invazije.
Ova objava dobija ocjenu dezinformacija. Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
