Više korisnika Fejsbuka podijelilo je informaciju da je sud u Rusiji osudio izgrednika na 14 godina zatvora zbog paljenja Kurana.
Informacija je stavljenja u kontekst uvažavanja svete knjige islama u Rusiji, za razliku od država EU gdje je paljenje Kurana, kako se tvrdi u objavama, redovna pojava. (1, 2) (arhivirano ovdje i ovdje)
“Ruski sud osudio izgrednika koji je palio Kuran na 14 godina zatvora. Dok se u Evropskoj Uniji svakog vikenda održavaju „priredbe“ paljenja Kurana u Rusiji je takvo svetogrđe strogo kažnjivo. Okružni sud u Volgogradu osudio je Nikitu”.
Mladić koji se pominje u objavama je 20-godišnji ruski državljanin, Nikita Žuravel.
Tačno je da je Žuravel služio zatvorsku kaznu zbog spaljivanja Kurana, ali nije riječ o aktuelnoj odluci suda da ga osudi na 14 godina zatvora, već je ona uslijedila nakon potpuno drugog krivičnog djela.
Naime, The Moscow Times (arhivirano) je u februaru ove godine izvijestio da su tužioci u Čečenskoj Republici tražili od suda da osudi Žuravela na 3,5 godine zatvora zbog spaljivanja Kurana. Prema pisanju tog medija, Žuravel je uhapšen u maju 2023. godine.
Tokom ispitivanja, Žuravel je priznao da je spalio muslimansku svetu knjigu za novac i to navodno po naređenju ukrajinskih bezbjednosnih službi.
On se suočio sa optužbama prema dva člana Krivičnog zakonika Rusije- vrijeđanje vjerskih osjećanja i huliganizam vođen vjerskom mržnjom.
Žuravel je proglašen krivim za ova djela, a presuda je donijeta (arhivirano) krajem februara, kada mu je i izrečena kraća kazna od tri i po godine zatvora.
Prema pisanju Rojtersa, njegov slučaj je privukao međunarodnu pažnju nakon što je čečenski lider Ramzan Kadirov podijelio video snimak u kojem se vidi kako njegov sin tuče Žuravela u zatvoru, u trenutku dok je čekao suđenje.
Nakon nekoliko mjeseci služenja te kazne, ruski tužioci su podigli optužnicu za veleizdaju (arhivirano).
U odvojenom predmetu, regionalni sud u Volgogradu, u jugozapadnoj Rusiji, osudio je Žuravela za državnu izdaju zbog komunikacije sa članom ukrajinske Službe bezbjednosti putem interneta i aktivnosti “usmjerenih protiv bezbjednosti Ruske Federacije.”
Žuravel je takođe optužen da je dijelio ukrajinskoj obavještajnoj službi povjerljive informacije, uključujući snimke transporta vojnih aviona i vozila povezanog sa ruskom vojnom bazom.
U presudi suda (arhivirano) je navedeno da je Žuravel priznao krivicu.
“Presudom Regionalnog suda u Volgogradu, Žuravel je proglašen krivim za činjenje krivičnog djela prema članu 275 Krivičnog zakonika Ruske Federacije. Za sva djela, osuđen je na 14 godina zatvora u koloniji strogog režima, nakon čega slijedi ograničenje slobode u trajanju od 1 godine”, navodi se u saopštenju suda.
Dakle, kazna od 14 godina zatvora, koja se pominje u objavi, odnosi se na presudu za veleizdaju, a ne za spaljivanje Kurana.
Kako se u EU tretiraju djela usmjerena protiv vjerskih obilježja i simbola?
U određenim država članica Evropske unije (EU) zakonodavstvo takođe predviđa sankcije za spaljivanje religijskih tekstova poput Kurana ili Biblije, posebno ako se smatra da takvi postupci ugrožavaju vjersku kohabitaciju ili javni red.
Recimo, Danska je 2023. godine usvojila zakon kojim se zabranjuje javno spaljivanje svetih knjiga kao što su Kuran, Biblija i Tora. Švedska je, nakon međunarodnih protesta izazvanih incidentima spaljivanja Kurana, takođe počela da razmatra slične mjere.
Njemačka i Francuska imaju zakone protiv podsticanja na mržnju, koji se mogu primijeniti u ovakvim slučajevima ukoliko se utvrdi da su postupci namjerno osmišljeni da isprovociraju vjerske grupe i izazovu tenzije.
U većini država EU, čak i ako spaljivanje nije eksplicitno kriminalizovano, takvi postupci mogu dovesti do optužbi prema zakonima o javnom redu, vjerskoj diskriminaciji ili podsticanju na mržnju.
Zbog činjenice da se u objavama manipulativno tvrdi da je ruski državljanin osuđen na kaznu od 14 godina zbog paljenja Kurana, objavama dajemo ocjenu dezinformacija.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
