Desničarska partija Alternativa za Njemačku (AfD) sve više dobija na popularnosti. To su pokazali i nedavni izbori u federalnim državama. Mnogi već mjesecima, ako ne i godinama unazad upozoravaju na rast AfD-a, a čak se u nekoliko navrata pominjala i moguća zabrana rada.
Ovih dana u regionalnim medijima mogli smo pročitali nešto na fonu zabrane AfD-a. Portal Intermagazin, koji pomno prati dešavanja u Njemačkoj, ali i u ostalim evropskim zemljama, piše:
DUBOKA DRŽAVA I KLAUS ŠVAB INTERVENIŠU: Zabranjuje se AFD u Nemačkoj?!
Na sajtu Intermagazina, u zaglavlju, piše da je vijest preuzeta sa RT Balkan. Russia today, balkansko izdanje, jeste pisao o AfD-u, ali uz naslov:
“Špigl”: Zabrana Alternative za Nemačku?!
RT Balkan razrađuje ideju o zabrani AfD-a, pozivajući se na pisanje Špigla, koji postavlja pitanje: “da li je zabrana „ekstremista“ jedino rješenje za sprječavanje njihovog uspjeha, kao i da li je ona uopšte izvodljiva?”
Nijednim slovom, u oba teksta (a tekst je identičan) ne pominju se ni čelnik Svjetskog ekonomskog foruma, Klaus Švab, kao ni duboka država.
Međutim, ako se vratimo nekoliko mjeseci unazad, dolazimo do teksta Raskrinkavanja, koji se bavio istom temom. I tada je Intermagazin potencirao da “Švab i kompanija” rade na zabrani AfD-a.
Tada smo, između ostalog, pisali o studiji njemačkog Instituta za ljudska prava, koji obrazlaže da su se stekli uslovi da se djelovanje AfD-a zabrani. Ali, svakako ni tada, kao ni sada, Švaba u jednačini nema.
Kao i prethodnog puta, ova informacija dobija ocjene: teorija zavjere i dezinformacija.
Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
