Bilu Gejtsu se pripisuju gotovo magična svojstva, pa ga ima i tamo gdje ga nema. Iako je Raskrinkavanje već pisalo o tome da jedan od najbogatijih ljudi na svijetu nema veze sa vlasništvom fabrike komaraca u Kolumbiji, ta dezinformacija ponovo je aktuelizovana.
U jednom Fejsbuk postu moguće je pogledati video na kojem izvjesni Skot O’Nil predstavlja farmu komaraca, a u kojem se dodatno kaže:
Ovo je tvornica komaraca Billa Gatesa u Kolumbiji. Najveći je na svijetu.
30 milijuna genetski modificiranih komaraca pušta se svaki tjedan u 11 zemalja.
Skot O’Nil je na čelu organizacije World mosquito program (WMP), koja radi na razvoju Volbahija bakterije, koja kad se ubrizga u larve komaraca smanjuje njihovu mogućnost da šire viruse, koji su smrtonosni u brojnim zemljama svijeta. Program je operativan u 12 zemalja, a komarci koji sadrže Volbahiju do sada su stigli do 10 miliona ljudi, navode iz WMP i dodaju da je u tim regijama prenos virusa umnogome smanjen.
Kao što smo ranije pisali: Bil Gejts nije vlasnik fabrike u Kolumbiji, ali je, pored ostalih, veliki donator programa. Na sajtu WMP se navodi da su od 2010. Fondacija Bil i Melinda Gejts, kao i fond Wellcome do sada finansirali oko 185 miliona australijskih dolara. Nakon jedne od posljednjih tranši, na sajtu su naveli:
“Fondacija Bila i Melinde Gejts i fond Wellcome dodijelili su 50 miliona australijskih dolara Svjetskom programu protiv komaraca za 3 godine, čime je njihov ukupan doprinos dostigao 185 miliona od 2010.
Dodatna sredstva će doprinijeti uspjehu Svjetskog programa protiv komaraca u smanjenju globalne prijetnje bolesti koje prenose komarci i finansirati studije za mjerenje efikasnosti naše Volbahija metode, postavljajući temelje za širenje u zemljama u razvoju gdje su bolesti poput denge, zike, čikungunje i žute groznice težak zdravstveni problem.”
Zbog netačne informacije da je u pitanju Gejtsova fabrika komaraca, kao i zbog aktuelizovanja starog narativa, ova objava dobija ocjene – dezinformacija i reciklaža.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
Ocjenu “recikLAŽA” dobija medijski sadržaj koji iznova koristi već objavljene informacije bez jasne naznake vremenskog perioda na koji se sadržaj odnosi. Tekst se reciklira u određenom trenutku kako bi se manipulisalo zaključcicima konzumenta medijskog sadržaja.
