U nedjelju, 11. jula u Potočarima kod Srebrenice ukopano je još 19 žrtava srebreničkog genocida koji se dogodio u julu 1995. godine. Obilježavanje godišnjice genocida je, kao i svake godine, izazvalo pažnju regionalne i svjetske javnosti, a ove godine nijesu izostale ni dezinformacije na društvenim mrežama.
Jedan Facebook korisnik objavio je 11. jula video, uz opis: „Laž koja traje – Kako se novinarka BHTV-1 priprema za intervju u Srebrenici“. Video je samo na njegovom profilu pogledan gotovo 10.000 puta, podijeljen više od 500, a izazvao je i više od 50, mahom negativnih, komentara. Video „Srebrenica laž koja traje“ prikazuje novinarku Radiotelevizije Bosne i Hercegovine BHRT koja se sa svojim sagovornikom priprema za uključenje uživo u program televizije. U videu se vidi kako novinarka svog sagovornika priprema za uključenje, pojašnjavajući mu koja će mu pitanja postaviti i kako će teći razgovor.
Iako je Facebook korisnik ovo objavio 11. jula 2021. godine, video je nastao prije više godina, odnosno 2014. godine. Tada je objavljen na kanalu YouTube, uz opis: „takav je i taj „zločin“ navodni kakav je i ovaj intervju“.
Iako je tema srebreničkog genocida zastupljena tokom čitave godine, intenzivnije pominjanje Srebrenice se očekivano događa u julu, kada se i obilježava godišnjica, a jedan od pristunih narativa se odnosi na negiranje i relativizaciju genocida. Tome svakako doprinose objave poput ove, kojom se pokušava insinuirati da je zločin u Srebrenici navodan, namješten, izrežiran, poput videa koji je objavljen 2014. godine, a potom recikliran za iste potrebe sedam godina kasnije.
Međutim, u videu koji je nastao prilikom uključenja u program BHRT nema ništa sporno, sa više aspekata. U ovom slučaju se ne radi ni o kakvom režiranju razgovora, niti lažiranju činjenica.
Ovakva priprema za uključenje u program uživo ne odstupa od uobičajene novinarske prakse, koja nalaže pripremu i reportera i sagovornika, naročito kad su u pitanju programi uživo i kada je prostor za greške minimalan, budući da ne postoji mogućnost ponavljanja izjave ili intervjua. Zbog toga se novinari pripremaju za razgovor, kako se i može vidjeti na ovom videu u kom novinarka izgovara pitanje koje će postaviti svom sagovorniku, simulirajući tok razgovora i njegov odgovor koji je dobila prilikom pripreme. Novinarka na taj način pokušava da stvori što prijatniju atmosferu za svog sagovornika koji, svakako, može biti osoba koja je manje ili više vična javnom nastupu i kojoj je, moguće, potrebna pomoć kako bi uživo uključivanje u program proteklo što bolje. Novinarka u ovom slučaju ne navodi svog sagovornika, Ismeta Memića, da ispriča nepostojeću ili netačnu priču, kako se pokušava insinuirati opisom videa i komentarima koji su uslijedili nakon objave videa na YouTube kanalu prije sedam godina i Facebooku prije par dana.
Da se radi o podacima koji su tačni, a koje je novinarka ponavljala prilikom pripreme za razgovor, pokazuju i medijske objave iz 2014. godine. Sarajlija Ismet Memić tada je za Radio Slobodna Evropa ispričao da je za sahranu Asima i Amira Mujića, čiji su otac i brat već sahranjeni u Memorijalnom centru, sasvim slučajno zadužen:
„Majka im je umrla kod mene u Sarajevu i ja sam je ukopao. Ona je zadužila moju ženu da, ako ih pronađu, bude na toj identifikaciji. Moja žena je imala moždani dva puta i dobila je poziv, nije mogla ići u Tuzlu, pa su dozvolili meni da ja zastupam moju ženu za ukop. Nema više niko iz te kuće živ.“
Al Džazira je 2014. godine izvijestila da, iako tradicija bosanskih Muslimana nalaže da članovi uže porodice sahranjuju mrtve, u nekim su slučajevima genocid preživjeli samo dalji rođaci žrtava, kao što je ovaj slučaj, u kom je za sahranu ostataka dva mladića 2014. godine bio zadužen njihov rođak Ismet Memić, koji je tada rekao:
„Njihov otac i njihov treći brat su ubijeni, a majka im je umrla od tuge.“
Ovu objavu ocjenjujemo kao manipulisanje činjenica, ali i reciklažu.
Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica.
Ocjenu “recikLAŽA” dobija medijski sadržaj koji iznova koristi već objavljene informacije bez jasne naznake vremenskog perioda na koji se sadržaj odnosi. Tekst se reciklira u određenom trenutku kako bi se manipulisalo zaključcicima konzumenta medijskog sadržaja.
