Kako se bliži početak popisa u Crnoj Gori, ovaj proces je sve češča tema izvještavanja domaćih i regionalnih medija.
Večernje novosti su tako objavile tekst o detaljima popisa, navodeći između ostalog da će biti angažovano “4.500 popisivača, instruktora, državnih instruktora, kontrolora i drugih osoba”.
U nastavku teksta je pojašnjeno koja će pitanja biti obavezna, na koja građani ne moraju dati odgovor, kada će biti predstavljeni preliminarni rezultati, kao I koliko košta ovaj proces našu državu.
Između ostalog, navedeno je i:
“Popis je najveći posao koji obavlja Državna izborna komisija, a održava se svakih deset godina. Ipak, poslednji je održan 2010.godine, a predstojeći je odlagan zbog korone i izbora”, istaknuto je u tekstu portala Večernje novosti.
Tekst Večernjih novosti sadrži nekoliko netačnih informacija.
Prvenstveno, prethodni popis u Crnoj Gori sproveden je 2011, a ne 2010. godine kako se tvrdi u objavi, što je moguće provjeriti sa par klikova i prostom pretragom na internetu.
Netačna je i informacija da je “popis najveći posao koji obavlja Državna izborna komisija”, jer ovaj proces nije u nadležnosti DIK-a, već Uprave za statistiku Crne Gore (Monstat).
Zakon o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova, u članu 12, jasno definiše organ za sprovođenje popisa:
“Popis priprema, organizuje i sprovodi Uprava za statistiku, u saradnji sa organima iz člana 17 ovog zakona. Određene poslove pripreme, organizacije i sprovođenja popisa na teritoriji jedinice lokalne samouprave Uprava za statistiku obavlja preko jedinica lokalnih samouprava i popisnih komisija, u skladu sa ovim zakonom. U pripremi, organizaciji i sprovođenju popisa, u okviru svoje nadležnosti, učestvuju i ministarstva i drugi organi uprave, kao i drugi organi, organizacije i institucije”.
U ključnom dokumentu koji precizira pravila za pripremu, organizaciju i sprovođenje popisa nigdje nije navedena Državna izborna komisija, iako se u tekstu Večernjih novosti navodi suprotno.
Ipak, procjenjujući da autor nije imao namjeru da dezinformiše javnost, već da je posrijedi propust, objavu ocjenjujemo kao grešku.
Ocjenu “Greška” dobija medijski izvještaj u kojem uredništvo medija napravi grešku objavom netačne informacije ili prenošenjem neprovjerene vijesti iz drugog izvora, bez očite namjere dezinformisanja javnosti. Ovakav izvještaj može biti veoma štetan u nekim slučajevima, a nakon ponavljanja prenošenja vijesti sa nepouzdanih izvora, možemo govoriti i o namjeri nekog medija da prenošenjem netačnog sadržaja utiče na javnost.
