Pitanja koja se tiču Srebrenice, odavno izazivaju polarizaciju društva, a nerijetko su i povod za ozbiljna politička mimoilaženja, kao što je pokazao nedavni slučaj ministra u crnogorskoj Vladi.
Podijeljeni oko toga da li se u Srebrenici dogodio genocid ili ne, mediji često koriste aktuelna politička dešavanja kako bi potkrijepili svoje stavove, uglavnom bazirane na sopstvenim tumačenjima, a ne na činjenicama.
Primjer za to je i nedavna objava portala Alo.rs u kojoj se navodi da su poslanici u crnogorskom parlamentu, usvojili „Rezoluciju o genocidu u Srebrenici“.
U tekstu čiji je naslov:
„SKANDAL U CRNOGORSKOM PARLAMENTU Poslanici usvojili “Rezoluciju o genocidu u Srebrenici”
navodi se da su poslanici u Crnoj Gori prihvatili da se dnevni red skupštinskog zasijedanja dopuni “Rezolucijom o genocidu u Srebrenci”.
Međutim, konstatacija iz naslova, da je usvojena rezolucija u genocidu u Srebrenici nije tačna, jer se poslanici nijesu izjašnjavali o rezoluciji.
Povod za objavu je nedavna inicijativa poslanika Bošnjačke stranke, da se dnevni red dopuni predlogom Rezolucije o genocidu u Srebrenici, što su, prema pisanju crnogorskih medija, poslanici i podržali.
To potvrđuje i objava sa sajta Skupštine,u kojoj se navodi da je na dnevnom redu i Predlog rezolucije o genocidu u Srebrenici o kojem će se poslanici izjasniti narednih dana. Dakle, Predlog rezolucije je uvršten u dnevni red, ali je netačno da je on prihvaćen, jer o predlogu tek treba da se glasa.
Jedini akt o Srebrenici koji je crnogorski parlament usvojio je onaj iz 2009. kada je usvojena Rezolucija Evropskog parlamenta kojom se osuđuje masovni zločin u Srebrenici.
Objava portala alo.rs dobija ocjenu “klikbejt” i “manipulacija činjenicama”.
Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica.
Ocjenu “Klikbejt” dobija medijski izvještaj čiji naslov nema uporište u samom tekstu koji slijedi. Ovakvi tekstovi i prilozi imaju cilj da senzacionalističkim naslovom privuku pažnju konzumenta/kinje, obećavajući sadržaj koji zapravo ne postoji i uglavnom se kreiraju iz finansijskog interesa odnosno zbog povećanja čitanosti.
