Njemački Bundestag je sredinom maja ove godine usvojio novi zakon kojim je djelimično izmijenjen Zakon o distribuciji, preuzimanju i posjedovanju dječijeg pornografskog sadržaja iz 2021. godine.
Novo zakonsko rješenje u vezi posjedovanja ili distribucije dječije pornografije u Njemačkoj je pogrešno interpretirano, što je dovelo do tvrdnji da su u toj evropskoj državi sada dekriminalizovana ta krivična djela.
“Reka san. Nakon Sotonovizije dolazi legalizacija ped*ofilije” opis je objave na Fejsbuku.
“Nemački parlament službeno je izglasao dekriminalizaciju posedovanja dečije pornografije”, tvrdi se u još jednoj objavi na Fejsbuku.
Ove tvrdnje nijesu tačne, a naš tim se njima bavio još u februaru, dok je Bundesrat razmatrao izmjene ovog zakona i tada smo ukazali da je riječ o manipulisanju činjenicama.
Da pojasnimo, zakon je izmijenjen jer je prethodno važeći doveo do krivičnog gonjenja lica koja prikupljaju dokaze za policiju ili nesvjesno dobijaju sadržaj dječje pornografije, a novi tekst ima za cilj da spriječi takve slučajeve.
Novim zakonom, usvojenim u maju ove godine, prekvalifikovana su djela posjedovanje, preuzimanja i distribucije takvog sadržaja u prekršaje, smanjujući minimalnu kaznu na opseg od tri do šest mjeseci
Činjenica je da je njemački pravosudni sistem zadržao čvrst stav protiv teških zločina protiv djece. Član 184b zakona iz 2024. i dalje zadržava odredbu koja propisuje do deset godina zatvora za ozbiljne slučajeve kupovine, distribucije ili posjedovanja slika, materijala seksualnog zlostavljanja djece.
Usvojene izmjene zakona ne mijenjaju maksimalnu kaznu za krivično djelo, već samo omogućavaju da se ne privede sudu neko za koga organi vlasti ne vjeruju da je djelovao sa zločinačkom namjerom, kao što su recimo nastavnici.
Na ovaj način pravosudnom sistemu se daje veća fleksibilnost da se bavi predmetima na individualnoj osnovi, u određenim slučajevima da obustavi postupak, kako ne bi inkriminisali one koji su možda nesvjesno pribavili ili preuzeli pornografski materijal ili djelovali u dobroj namjeri, kao što je recimo prosljeđivanje takvog sadržaja policiji.
Novi zakon štiti roditelje i nastavnike
Prethodno zakonsko rješenje je predviđalo kaznu zatvora za distribuciju dječije pornografije od jedne do deset godina. Njemačka vlada je ubrzo shvatila da je minimalna kazna u praksi problematična.
Tada je zakonsko rješenje iz 2021. godine dovelo do toga da skoro sva krivična djela koja se odnose na dječiju pornografiju budu tretirana kao teška krivična djela, što je značilo da će se i manji prekršaji tretirati u punom obimu zakona, a takođe bi kriminalizovali one koji su možda nesvjesno pribavili pornografski materijal ili postupali u dobroj namjeri, da proslijede materijal policiji u cilju daljeg procesuiranja slučajeva.
Tako je rigorozni zakon označio roditelje, nastavnike i mlade kao prestupnike ukoliko su dijelili ili proslijedili pornografske snimke uz pružanje dokaza ili upozorenje na mogući zločin.
Dakle, cilj novog zakona koji je usvojen sredinom maja ove godine je fleksibilniji pravni odgovor u pojedinačnim slučajevima u kojima su uključeni roditelji ili nastavnici. Smanjenje minimalne kazne u tim slučajevima svakako ne znači da je posjedovanje, skladištenje i distribucija takvog materijala dekriminalizovano.
Zbog toga, objave ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama.
Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica.
Takođe, zbog tvrdnji o tome da će nakon“sotonovizije” uslijediti “legalizacija pedofilije” ovaj sadržaj ocjenjujemo i kao teoriju zavjere.
Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.
