Na pomen socijalizma, oni koji su živjeli u tom sistemu vrijednosti će sjetno započeti priču kako je nekad bilo, uz neizbježnu glorifikaciju te ideologije.
Iako smo najčešće te priče slušali o “staroj” Jugoslaviji, sistem se veliča koja god da je država u pitanju. Tako, u jednoj Fejsbuk objavi se ističe da je narod u Libiji, pod vođstvom Moamera Gadafija, živio u blagostanju.
“Evo kako je Gadafi spriječio iseljavanje mladih i lošu demografiju: svaka majka je dobijala 5000 dolara za novorođeno dijete, struja je bila besplatna, krediti su bili bez kamata, vjenčani par je dobijao 50.000 dolara za novu kuću, a školovanje je bilo besplatno”, piše u objavi.
Ovakve tvrdnje već su poznate našem portalu, jer smo se sličnim objavama na društvenim mrežama i ranije bavili kada se tvrdilo da je upravo zbog istih razloga ubijen nekadašnji libijski vladar.
Gadafi je vladao Libijom od 1969, pa sve do 2011. i Arapskog proljeća kada je ubijen. Stavovi o njegovoj vladavini su podijeljeni.
Činjenica je da je država obezbjeđivala određene povlastice, ali i da su pojedini detalji o životu u Libiji preuveličani.
Informacije koje se mogu pročitati u gore navedenoj objavi koje se odnose na školovanje su zaista tačne, međutim ostale tvrdnje nisu utemeljene u činjenicama.
Kako je ukazao portal Faktograf u svojoj analizi, Libija se suočavala sa iseljavanjem stanovništva, uprkos tvrdnjama navedenim u tekstu, a zdravstveni sistem nije bio efikasan.
“Tačno je i da su obrazovanje i zdravstveno osiguranje bili besplatni, međutim Gadafijeva Libija borila se s visokom nezaposlenošću, lošim zdravstvenim sistemom i emigracijom stanovništva”, navodi se u njihovoj analizi.
Da su besplatno obrazovanje, zdravstvo i projekat navodnjavanja postojali, ali da su imali nedostatke navodi se i u analizi portala Raskrinkavanje.ba.
Oni se pozivaju na članak koji je još 2017. godine objavljen na stranici The Borgen Project, u kojem se navodi da je tačno da je obrazovanje tokom Gadafijevog režima bilo obavezno i potpuno besplatno, kao i da se stopa pismenosti u toku 42 godine njegove vladavine povećala sa 25% na 87%.
Ipak, u članku se ističu i značajni nedostaci obrazovnog sistema u ovoj zemlji:
“Libijski režim pod Gadafijem centralizovao je obrazovanje. To je značilo da su učenici učili iskrivljenu geografiju, koristili simbole i mjerne jedinice koji ne odgovaraju međunarodnim normama, a nastavni plan i program bili su strogo kontrolisani u svrhu indoktrinacije.
(…)
Obrazovni stručnjaci sada su u poziciji da isprave posljedice Gadafijevog utjecaja. Libijski školarci sada koriste tačne karte i standardizovane simbole. Od kulturnog značaja, djeca Libije mogu otvoreno razgovarati o historiji svoje zemlje, uključujući događaje koji su doveli do Gadafijevog dolaska na vlast i kasnijeg pada”.
Takođe, besplatna struja, novac za mladence i beskamatni krediti nisu postojali. To je, u izjavi za Faktograf potvrdio sagovornik iz Libije koji je htio da ostane anoniman zbog sopstvene sigurnosti.
“Radilo se o socijalnoj državi i većina stvari koje se ovdje navode izvučena je iz konteksta”, kazao je on između ostalog.
Objava na Fejsbuku dobija ocjenu – manipulisanje činjenicama.
Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica.
