Američki državni sekretar, Entoni Blinken, boravio je u Tirani još sredinom februara. Tom prilikom sastao se sa premijerom Albanije, Edijem Ramom. Njih dvojica održali su pres konferenciju, u trajanju od gotovo sat, a isječak sa nje za kratko vrijeme se proširio društvenim mrežama i postao viralan. U njemu albanski premijer navodno kaže: (arhivirano: ovdje) 

BREAKING: Albanski premijer Edi Rama u lice Blinkenu govori o tri zla u svetu: 
„Naš režim je veoma vizionarski protiv tri velika đavola: SAD, Sovjetskog Saveza i Izraela“ 

Međutim, video je “izrezan” na manipulativan način i djeluje kao da Rama dugogodišnje partnere u vidu SAD, ali i SSSR i Izrael upoređuje sa đavolima. Međutim, on ništa slično nije mislio. Zapravo je dobio pitanje na temu odnosa Izraela i Palestine, koje je bilo potkrijepljeno informacijom da je Albanija priznala Palestinu 1988, nakon čega je uslijedio Ramin odgovor, koji u stvari glasi:  

“Da vam dam malo pozadine, Albanija je bila komunistička diktatura, a naš diktator je bio jedan od najbližih prijatelja i saveznika Palestinske oslobodilačke organizacije (PLO) i Jasera Arafata. A s druge strane, naš režim je bio veoma protiv tri velika đavola: Sjedinjenih Država, Sovjetskog Saveza i Izraela. Drugim riječima, američkog imperijalizma, sovjetskog socijalnog imperijalizma i jevrejskog cionizma.” 

Njegov odgovor je moguće čuti na engleskom jeziku na Jutjub kanalu Stejt dipartmenta. 

Rama zapravo govori o režimu Envera Hodže. Za vrijeme njegove vladavine od gotovo četiri decenije Albanija je postala, prema pisanju svih svjetskih medija – jedna od najizolovanijih i najtajnijih zemalja na svijetu. Ko god prati vanjske odnose Albanije, jasno mu je da albanski premijer nešto poput navoda iz sporne objave nikada ne bi formulisao. Zbog toga, ali najprije zbog činjenice da je Ramina izjava isječena kako bi se stavila u određen kontekst, sporna objava dobija ocjenu – manipulisanje činjenicama.  

Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica. 

In this article