Socijalistički režimi, naročito oni koji su bili direktno suprotstavljeni kapitalizmu, često budu romantizovani. Takav je slučaj sa Libijom, zemljom koja je od 2011. u političkom i humanitarnom haosu. Tome je prethodilo svrgavanje i ubistvo višedecenijskog vladara Moamera al Gadafija. Gadafi je vladao čvrstom rukom, ali često se u narodu moglo čuti kako je druga strana te medalje – život u blagostanju za Libijce, kakav se gotovo nigdje nije mogao naći na planeti.
11 godina kasnije, saga o Gadafijevoj Libiji i dalje živi. Na Fejsbuku se ponovo pojavio post u kojem se navodi 16 razloga zbog kojih je on, navodno, ubijen:
- U Libiji nije bilo računa za struju, električna energija je bila besplatna za sve njene građane.
2. Nije bilo kamata za kredite, banke su bile drzavne i krediti za njene građane su bili 0% po zakonu.
3. Gadafi je obećao da njegovi roditelji nece dobiti kucu dok je svi u Libiji ne budu imali. Gadafijev otac umro je u satoru tokom njegove vladavine.
4. Svi mladenci u Libiji dobili su 60.000 dinara od vlade tako da kupe svoj stan i pokrenu obitelj.
5. Edukacija i medicinski tretmani su bili besplatni u Libiji . Prije Gadafija bilo je samo 25% pismeno, tijekom njegove vladavine 83%.
6. Ako su Libijci zeljeli zivjet na farmi dobili su besplatno kucu opremu sjeme i stoku.
7. Ako se nisu mogli liječiti u Libiji vlada bi im dala sredstva za odlazak u inozemstvo na liječenje +2300$ za smjestaj i put.
8. Kad bi libijac kupio auto vlada je financirala 50% cjene.
9. Cijena benzina bila je 0.14$ po litri.
10. Libija nije imala vanjski dug, a njezine rezerve iznosile su 150 milijardi dolara (sada smrznuto globalno)
11. Dio Libijaca nije se mogao zaposliti nakon skole pa bi drzava isplaćivala prosječnu placu struke kao da je zaposlen dok ne nade posao.
12. Dio prodaje Libijske nafte je bio spojen direktno na bankovne račune svih državljana.
13. Majka koja je rodila dijete dobila bi 5000$.
14. 40 kruhova je kostalo 0.15$.
15. 25% Libijaca imalo je sveu ilisnu diplomu.
16. Gadafi je proveo najveci svjetski projekt navodnjavanja poznat kao “PROJEKT VELIKOG COVJEKA”, kako bi omogućio vodu u cijeloj pustinjskoj zemlji.
Ove informacije se recikliraju iznova i iznova. O njima su pisale kolege iz Faktografa i Raskrinkavanja.ba. U oba teksta, kao i u ovom, razbijaju se mitovi o navodnom Edenu u kojem je Gadafi vladao, a Libijci živjeli u sreći i blagostanju.
Gadafi je de facto vladao Libijom od 1969, pa sve do 2011. i Arapskog proljeća kada je ubijen. Njegova vladavina je puna kontroverzi, a u pomenutom postu neke stvari su tačne, dok druge nijesu.
Tako su, na primjer, zdravstvo i obrazovanje bili besplatni, dok je masivni projekat navodnjavanja bila dobra zamisao. Ali, situacija nije bila crno-bijela.
Što se tiče obrazovanja, tačno je da je stopa pismenosti porasla sa 25 na 87%, ali neki autori, poput Erika Polsena za jednu NVO koji se bavi nerazvijenim zemljama navode:
Libijski režim pod Gadafijem centralizovao je obrazovanje. To je značilo da su učenici učili iskrivljenu geografiju, koristili simbole i mjerne jedinice koji ne odgovaraju međunarodnim normama, a nastavni plan i program bili su strogo kontrolisani u svrhu indoktrinacije.
U tekstu Faktografa, čovjek iz Libije koji je htio da ostane anoniman zbog sopstvene sigurnosti, kaže:
Tačno je i da su obrazovanje i zdravstvena skrb bili besplatni, međutim Gadafijeva Libija borila se s visokom nezaposlenošću, lošim zdravstvenim sistemom i emigracijom stanovništva.
Tačno je i da je Gadafi pokrenuo veliki projekt vještačkog vodotoka pod nazivom Velika vještačka rijeka, veliku mrežu podzemnih cjevovoda i akvadukta čiji je cilj bio opskrbljivanje vodom obale Libije. Međutim, kako nam je rekao izvor iz Libije, ljudi su iz svojih plata izdvajali sredstva, tj. plaćali su porez iz kojega se projekt finansirao.
Kada su popularne teze o besplatnoj struji, stanovima i podršci za mladence u pitanju, i tu je istina upitna:
“Radilo se o socijalnoj državi i većina stvari koje se ovdje navode izvučena je iz konteksta”, kazao je. Recimo, nije tačno da u Libiji “nije bilo računa za struju”. Prema izvještaju Međunarodnog monetarnog fonda, cijene električne energije bile su ispod troškova proizvodnje, međutim, građani su ipak plaćali za električnu energiju, iako su cijene bile jako niske. Cijene su se kretale od 1,5 američkih centi za kilovatsat za potrošače do 5,2 američkih centi za javne ustanove i komercijalne potrošače.
Nije postojalo nešto slično onome što se navodi pod brojem četiri, da si svi mladenci u Libiji dobili 60,000 dinara (50,000 američkih dolara) od vlade da bi kupili prvi stan. “Postojali su neki programi koji su mlađe generacije potdsticali da stupe u brak. Ili, recimo, ovo pod brojem 3. je nejasno. Postojala je ideja da dom bude ljudsko pravo, ali veliki broj ljudi u Libiji živi s roditeljima prije braka”, kazao on.
Kazao je i da je tačka pod brojem dva, ona koja se tiče beskamatnih zajmova, takođe izvučena iz konteksta. “Postojale su kamate na zajmove, ali postojali su i beskamatni zajmovi kao dio programa pomoći stanovništvu, kao što su postojali programi subvencije kupnje automobila (tačka broj 8) i poticaji za one koji su se htjeli baviti poljoprivredom (tačka broj 6).
Dakle, život u Libiji je bio sve osim jednostavan i nudio je izvjesne povlastice. Ali, ne sve one i ne u toj mjeri, koje se navode u spornom postu.
Interesantno je i to što se ovaj narativ ponovo “probudio”. Iste ili slične stvari imali smo priliku da čitamo 2011, 2019, 2020, kao i prošle godine.
Teorije o blagostanju u Libiji i o tome da je Gadafi bio svetac, koji je bio trn u oku zapada, nemoguće je dovesti u vezu sa njegovim ubistvom. Pozadina je previše kompleksna i trebalo bi proći kroz četiri decenije njegove vladavine, kao i istoriju tog podneblja.
Zbog svega toga, ova informacija dobija ocjene – dezinformacija i manipulisanje činjenicama.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica.
