Dobro poznati dezinformator i teoretičar zavjere Saša Borojević još jednom je zavrijedio mjesto u našoj rubrici.
Ovog puta je, na YouTubu kanalu Balkan info, govorio o broju abortusa u Srbiji, promjeni pola, iseljenicima… Dio videa objavljen je na jednom Facebook profilu, a samo je odatle podijeljen još 30 puta. Borojević u videu kaže:
„Mi smo od 1990. do danas imali 11 miliona abortusa, mi imamo 7 miliona stanovnika. Ako imamo 11 miliona abortusa, ako imamo iseljenje iz Srbije godišnje 60 hiljada, a imamo useljenje isto toliko migranata, imamo muškarce kojima je skroz okej čak i da se lažno predstavljaju kao žene i da se osjećaju kao žene. Imamo mogućnost da se, pazite ovo, besplatno promijeni pol i da to imaju pravo da urade djeca s 15 godina bez znanja roditelja, jer oni imaju dječja prava. Ako imamo sve to tako, čemu mi možemo da se nadamo?“
Za početak, podaci Zdravstveno-statističkog godišnjaka Srbije, koje je objavio Institut za javno zdravlje „Dr Milan Jovanović Batut“, pokazuju da Borojevićeva tvrdnja o broju abortusa nije tačna.
Naime, u 2021. godini u Srbiji je prijavljeno 10.880 prekida trudnoće (str 405.), što je duplo manje u odnosu na deceniju prije kad je zvanično prijavljeno više od 22 hiljade abortusa (str 446.). 2005. godine, kada je usvojen Zakon o postupku prekida trudnoće, Batutu je prijavljeno 26.645 abortusa.
Ukoliko za polaznu godinu uzmemo 1990. i, na primjer, broj abortusa u 2021. godini prostom matematikom dolazimo do ukupne brojke koja je puno manja od cifre o kojoj govori Borojević.
Čak i ako u obzir uzmemo ne samo zvaničnu statistiku, već tvrdnje stručnjaka koji kažu da godišnje bude između 50.000 i 150.000 abortusa (jer privatne ustanove nemaju obavezu da prijavljuju tu intervenciju državi, a upravo se kod privatnika uradi najviše tih intervencija ) opet dolazimo do brojke koja pokazuje da je u Srbiji od 1990. godine obavljeno oko 3 miliona abortusa, što je više nego trostruko manje od 11 miliona, koliko Borojević tvrdi da ih je bilo.
Međutim, dezinformisanje javnosti o broju abortusa svakako nije jedini sporan dio objave. Sugerisanjem da broj abortusa ima veze sa sveukupnim stanjem u društvu, zapravo se zloupotrebljava javni prostor za širenje retrogradnih stavova i politika koje nemaju utemeljenje ni u zakonu. Podsjećanja radi, u Srbiji je, kao i u Crnoj Gori, pravo na abortus regulisano zakonom, i to prije više od pola vijeka. Upisivanjem prava na pobačaj u Ustav 1974. godine, tadašnja Jugoslavija se svrstala u tek nekoliko zemalja na svijetu koje su ovo pravo uvrstile u najviši zakonodavni akt. Danas se pretvaranjem u temu neotuđivog prava žena aktivno doprinosi ugrožavanju ljudskih prava, o kojima se u javnom diskursu govori samo u kontekstu njihovog unapređenja. Pokušaji da se tema abortusa problematizuje i dovede u vezu sa društvenim sunovratom na koji Borojević ukazuje svakako ne doprinose unapređenju prava žena, odnosno ljudskih prava.
Zbog netačne informacije o broju abortusa, ovu objavu ocjenjujemo kao lažnu vijest, a zbog favorizovanja narativa o abortusu, ocjenjujemo je i kao pristrasno izvještavanje.
Ocjenu „lažna vijest“ dobija originalni medijski izvještaj (u potpunosti proizveden od strane medija koji ga je objavio) koji u sebi sadrži činjenično pogrešne tvrdnje ili informacije. Za sadržaje koji se ocjenjuju kao lažne vijesti može se pouzdano utvrditi da su kreirani i diseminirani sa namjerom da dezinformišu javnost, to jest da tvrdnju koja je u potpunosti lažna predstave kao činjenicu.
Ocjenu „pristrasno izvještavanje“ dobija medijski izvještaj za koji se može jasno utvrditi da favorizuje činjenice, stavove i zaključke koji odgovaraju određenom narativu, često ne poštujući pravilo kontaktiranja druge strane kada se radi o tvrdnjama koje su štetne po nečiji ugled, ili koje određene aktera prikazuju u negativnom svjetlu. Jedan od oblika pristrasnog izvještavanja je i selektivno prikazivanje činjenica, gdje se ističu činjenice koje idu u prilog određenoj tezi, dok se činjenice koje je ne potvrđuju tendenciozno izostavljaju.
Ovakve medijske izvještaje uglavnom prati i vrlo emocionalan način pisanja. Oni mogu i ne moraju biti netačni, ali po pravilu ne prikazuju cijelu sliku i sve strane priče, već predstavljaju samo one činjenice koje odgovaraju preferiranom narativu.
