Koronavirus i negiranje njegovog postojanja kao da ne zadovoljava teoretičare zavjere koji sve češće posežu za tvrdnjama da je aktuelnu pandemiju neko predvidio i ukazao da će nam se ona desiti.
U susret Olimpijskim igrama, ponovo se pokrenula priča da su ceremonije otvaranja iz 1992. i 2012. godine zapravo, proročanstva.
Olimpijade upozoravale ili ne?!?, glasi poruka uz koju se širi isječak iz emisije srbijanske televizije Happy i broji oko 200 000 pregleda i oko 500 komentara do momenta pisanja ovog teksta.
Naime, prikazana su dva spektakla, jedan je otvaranje Olimpijskih igara u Barseloni 1992. godine a drugi u Londonu 2012. godine. Spikerka uz podršku svojih gostiju komentariše ova dva događaja i pronalazi paralelu gdje se pominje i aktuelni koronavirus.
,,Liči slučajno na virus korone i da je narod obučen kao robovi koji pokušavju da isplivaju iz toga”, poručuje ženski glas koji se čuje iza snimka
,,I niko tada nije pitao šta ovo znači…” dodao je jedan od sagovornika.
Konstatuje se i da se kroz ove dvije manifestacije prikazuje koronavirus, igle i vakcine, ,,lopta leševa”, te da je londonski stadion u obliku virusa. Potom se tu našla “smrt koja dolazi po djecu”, zdravsteni radnici koji su “na koncu smrt” a i kao ,,najbizarniji dio” ocijenila je momenat pojavljivanja maske bebe.
U jeku pandemije ovakav način interpretacije čest je na društvenim mrežama i tumači se isto od strane pojedinaca u svim djelovima svijeta.
Ovakvim temama bavili smo se i ranije.
Olimpijske igre u Barseloni svečano su otvorene performansom koji se u cjelini može pogledati na YouTube-u gdje je i slika mnogo jasnija. Naime, u centralnom trenutku inauguracije Olimpijskih igara nastupila je pozorišna trupa La Fura dels Baus, a svojom scenom simbolizovali su klasičnu mitologiju i putovanje Argonauta, ukazivali na zagađenje prirode, probleme kakvi su glad i bolesti, ipak misleći na bolesti tog vremena kakav je HIV jer je koronavirus bio nepoznanica. U svom izvođenju suočavali su se sa svim, kako su kazali za AFP, zlodjelima čovječanstva i demantovali bilo kakvu povezanost sa predviđanjem koronavirusa.
Spektaklom u Londonu, uz mnogo emocija i tipičan britanski humor, otvorene su Olimpijske igre 2012. godine. Taj holivudski šou, nazvan ,,Ostrvo čuda” sada je predmet naše analize. Prije svega, režiser Deni Bojl je odlučio da akcenat stavi na dvije stvari koje su isticale Veliku Britaniju. Prva je rad Nacionalne zdravstvene službe (NHS), što objašnjava i inicjale ove ustanove na samom početku, ali i projektovanje loga londonske bolnice za djecu Great Ormond Street te se pod ,,GOSH” ne misli na Boga već na ovu zdravstvenu jedinicu. A drugi važan segment je britanska literatura za djecu, otuda i kostimi junaka iz crtanih filmova i priča, pa je lik kako reče novinarka ,,Smrti” prikaz Lord Voldemorta iz knjige ,,Hari Potter” Dž. K. Rouling.
Treba još dodati da uporno ponavljanje kako je Londonski stadion u obliku koronavirusa gubi smisao samim tim što je gotovo svaki stadion na svijetu jednostavno okrugao.
I ovaj događaj smo posebno analizirali kao i brojni drugi faktčekeri.
Dakle, nijedna od ove dvije predstave nema stvarnu vezu sa koronavirusom. Kako je i sama novinarka rekla, ogradivši se, da samo prenosi komentare gledalaca međutim to je činila bez pojašnjena ili usljed nedovoljne informisanosti da razjasni šta su događaji metaforički značili. Zbog odluke ovog medija da prezentuje temu koja nosi elemente teorije zavjere a prikazuje realne događaje na obmanjujuć način, tekst dobija ocjenu lažna vijest.
Ocjenu “Lažna vijest” dobija originalni medijski izvještaj (u potpunosti proizveden od strane medija koji ga je objavio) koji u sebi sadrži činjenično pogrešne tvrdnje ili informacije. Za sadržaje koji se ocjenjuju kao lažne vijesti može se pouzdano utvrditi da su kreirani i diseminirani sa namjerom da dezinformišu javnost, to jest da tvrdnju koja je u potpunosti lažna predstave kao činjenicu.
Ova objava dobija i ocjenu teorija zavjere.
Tu ocjenu dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.