Henri Kisindžer (arhivirano ovdje) bio je diplomata koji je istovremeno dobio Nobelovu nagradu za mir i bio oštro osuđivan kao ratni zločinac, a ono što su njegove pristalice opisivale kao „realpolitiku”, njegovi kritičari su osuđivali kao amoralno.
Kao savjetnik za bezbjednost i državni sekretar predsjednika Ričarda Niksona i Džeralda Forda, republikanac je imao značajan uticaj na spoljnu politiku SAD, pa su samim tim i njegove brojne izjave (arhivirano ovdje) imale veliki odjek u javnosti.
Zato i ne čudi što se njegovo ime zloupotrebljava, pa mu se pripisuju izmišljeni citati, o čemu smo i ranije pisali.
“Čovjek koji je smatrao da bi depopulacija zemalja Trećeg svijeta trebala biti prioritet američke vansjke politike sigurno nema u vidu najbolje interese ljudi kada zaziva oživotvorenje jedne svjetske vlade”, opis je objave koju smo evidentirali na Fejsbuku (arhivirano ovdje).
Objavu čini Kisindžerova fotografija iznad koje je ispisan i njegov navodni citat koji glasi:
“Depopulacija bi trebala biti najveći prioritet američke vanjske politike prema zemljama trećeg svijeta”.
Ova izjava pojavljivala se i u tekstovima (arhivirano ovdje) pojedinih portala u kojima se uz citat tvrdilo da potiče iz memoranduma koji je Kisindžer napisao 1974. godine.
Tekst pomenutog memoranduma iz oktobra 1975. godine javno je dostupan (arhivirano ovdje), riječ je o dokumentu koji je zaista i pripremio Kisindžer, a njime se naglašava zabrinutost zbog globalnog rasta populacije i preporučuju se strategije za njegovo usporavanje.
Međutim, u tekstu memoranduma se nigdje ne može pronaći tvrdnja da bi “depopulacija trebala biti najveći prioritet američke vanjske politike prema zemljama trećeg svijeta”, niti se u dokumentu igdje pominje riječ “depopulacija”.
Dokument sadrži izvještaj Nacionalnog savjeta za nacionalnu sigurnost (NSSM 200) o globalnom rastu populacije i njegovim uticajima na nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Država.
“Srednja projekcija UN predviđa rast svjetske populacije sa 3,9 milijardi danas na 6,4 milijarde do 2000. i preko 11 milijardi do 2050. Ovo je relativno optimistična projekcija, a održavanje rasta unutar ovih granica zahtijeva međunarodne napore za kontrolu populacije; Regionalne neravnoteže rasta će biti ozbiljne, sa najvećim rastom u siromašnim zemljama”, navodi se između ostalog u zaključcima dokumenta.
Dodaje se i da će najozbiljniji izazov, kako sa humanitarnog tako i nacionalnog interesa, biti adekvatnost svjetskih zaliha hrane za zemlje u razvoju, kako populacije pritisnu granice raspoloživog zemljišta, vode, kapitala i resursa.
Takođe, dodaje se i da prekomjerni populacioni rast usporava ekonomski razvoj i društveni napredak, dovodeći do frustracija i tenzija koje vode do nestabilnosti.
Kao neke od preporuka dokumentom su definisane sljedeće mjere:
- Uključivanje zemalja u razvoju i njihovih političkih lidera u napore za ublažavanje populacionog rasta;
- Dostava informacija i usluga planiranja porodice svima i povećanje finansiranja programa AID za kontrolu populacije;
- Povećano finansiranje i podrška svjetskim istraživanjima u oblasti ljudske reprodukcije;
- Učešće SAD sa drugim donatorima i UN agencijama u razvoju sistema za pružanje osnovnih zdravstvenih usluga, uključujući planiranje porodice, siromašnijim zemljama.
Memorandumom se definiše i da američki napori moraju biti predstavljeni kao podrška razvoju, a ne kao nametanje politike, kao i da kontrola populacije treba da bude dio šire strategije za smanjenje siromaštva i poboljšanje životnog standarda.
Dakle, na osnovu navedenog jasno je da je Kisindžer govorio o tome da će rast populacije, posebno u siromašnim zemljama, stvoriti pritisak na resurse, hranu i stabilnost, ali nije kazao da bi najveći prirotet američke vanjske populacije trebala biti depopulacija zemalja trećeg svijeta.
Citiranu izjavu Kisindžera nije moguće pronaći ni online pretragom drugih izbora, dokumenata, niti medijskih izvještaja.
Označena objava dobija ocjenu lažna vijest i teorija zavjere.
Ocjenu “Lažna vijest” dobija originalni medijski izvještaj (u potpunosti proizveden od strane medija koji ga je objavio) koji u sebi sadrži činjenično pogrešne tvrdnje ili informacije. Za sadržaje koji se ocjenjuju kao lažne vijesti može se pouzdano utvrditi da su kreirani i diseminirani sa namjerom da dezinformišu javnost, to jest da tvrdnju koja je u potpunosti lažna predstave kao činjenicu.
Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.
