Rusija i SAD tradicionalno ne njeguju pretjerano prijateljske odnose, a kada se zapaljivi naslovi dvije zemlje stave u istu rečenicu, onda se može probuditi pažnja čitalaca. Jedan takav naslov dolazi nam od portala B92.
B92 piše:
Histerija u svetu: Rusi poslali avion na Ameriku?
Da je u pitanju klikbejt, jasno je iz nastavka teksta. Medij već u lidu prenosi informaciju o ruskom avionu koji ide u SAD da pokupi ruske diplomate kojima su, kako se navodi, SAD naredile da napuste zemlju. Dalje se tekst poziva na riječi portparolke ruskog ministarstva vanjskih poslova, Marije Zaharove, koja je poručila da se ne radi o protjerivanju diplomata, već o ograničenjima rada koje je, kako kaže, stvorila američka strana, te da je diplomatama završen trogodišnji boravak u SAD.
Kako je članak konfuzan, sve dileme je razriješio portparol Stejt dipartmenta, Metju Miler:
“Rekao bih da se diplomatsko osoblje rutinski rotira na i van zadataka. To se desilo ovdje. Vlada SAD dozvolila je ruskoj vladi da pošalje čarter let u Sjedinjene Države kako bi prevezao u Rusiju one ruske diplomate čiji su zadaci završeni. I ja ću reći da održavamo strogi reciprocitet sa Rusijom u vezi sa specijalnim transportnim misijama za diplomatsko osoblje i teret, i održavamo diplomatsku ljubaznost, kao što je ova, prema ruskoj diplomatskoj misiji. I u zamjenu za pružanje ove ljubaznosti, očekujemo da Rusija održava otvoren transport za naše diplomate i teret do naše ambasade u Moskvi.”
O ovom slučaju pisali su i ruski i ostali mediji, ali nijesu dali naslov koji je sklon interpretacijama, već su odmah naznačili da je u pitanju avion koji treba da pokupi diplomate. Kako su autori tekst došli do zaključka o histeriji u svijetu, ostaje nejasno.
Zbog iznijetih činjenica – da je Rusija poslala avion u SAD, a ne “na” SAD, što se može protumačiti kao ozbiljan međunarodni skandal (malo je reći), ova objava dobija ocjenu – klikbejt.
Ocjenu “Klikbejt” dobija medijski izvještaj čiji naslov nema uporište u samom tekstu koji slijedi. Ovakvi tekstovi i prilozi imaju cilj da senzacionalističkim naslovom privuku pažnju konzumenta/kinje, obećavajući sadržaj koji zapravo ne postoji i uglavnom se kreiraju iz finansijskog interesa odnosno zbog povećanja čitanosti.
