Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) često je na meti najrazličitijih dezinformacija, a posljednja tvrdnja koja je objavljena na portalu Epoha, a zatim se proširila i na društvenim mrežama odnosi se na tvrdnju da ta međunarodna organizacija zahtijeva od svjetskih vlada da joj prepuste suverenitet.
“Šef SZO-a naređuje svjetskim vladama da ‘predaju svoj suverenitet’ prije sljedeće pandemije”, glasi naslov teksta na portalu Epoha”
U daljem tekstu portala Epoha navodi se da je generalni direktor SZO, Tedros Adanom Gebrehesus, upozorio vlade da svijetu prijeti opasnost od nove pandemije, sa još većom mogućnošću da ugrozi javno zdravlje populacije nego što su bile posljedice kovid virusa.
“Prema riječima glavnog ravnatelja WHO-a, još jedna pandemija će se dogoditi ‘uskoro’ i bit će daleko smrtonosnija i raširenija od COVID-19.
“Ne možemo baciti ovu limenku niz cestu”, izjavio je Tedros u glavnom obraćanju državama članicama agencije, upozoravajući da će sljedeća pandemija sigurno “pokucati”.
“Ako mi ne napravimo promjene koje se moraju napraviti, tko će onda? A ako ih sada ne napravimo, kada?” on je dodao.
Msn.com izvještava: Desetodnevna godišnja Svjetska zdravstvena skupština u Ženevi, koja se poklapa sa 75. obljetnicom WHO-a, postavljena je za rješavanje globalnih zdravstvenih izazova uključujući buduće pandemije, iskorjenjivanje dječje paralize i podupiranje koraka za ublažavanje hitne zdravstvene situacije u Ukrajini izazvane ruskom invazijom”.
Skupština SZO održala je 75. redovno godišnje zasijedanje u Ženevi u periodu od od 21. do 30. maja, a tokom zasijedanja se obratio delegatima generalni direktor te organizacije.
Tokom svog govora, koji je dostupan na veb sajtu SZO, Tedros je zaista upozorio na opasnost od nove pandemije, ali nije “naredio svjetskim vladama da predaju svoj suverenitet” prije sljedeće zdravstvene krize, kako se tvrdi u spornim objavama.
“Ranije ovog mjeseca, Sekretarijat je objavio četvrto izdanje Globalne strateške pripremljenosti i plana odgovora za covid-19, koji propisuje ključne akcije za zemlje u pet osnovnih područja.
I dalje ostaje prijetnja od drugog soja koja se pojavljuje, a koji izaziva novi porast bolesti i smrtnih ishoda. I pretnja od drugog patogena koji se pojavljuje sa čak i roštilnim potencijalom ostaje.
A pandemije su daleko od jedinih pretnji sa kojima se suočavamo. U svijetu preklapanja i tranformisanja krize, efikasna arhitektura za zdravstvenu spremnost i odgovor mora da se bavi vanrednim situacijama.
Ovogodišnji sastanak na visokom nivou za spremnost i odgovor na pandemiju dragocena je prilika da lideri izgrade jasan put prema toj budućnosti. Ne možemo baciti ovu limenku niz cestu. Ako mi ne napravimo promjene koje se moraju napraviti, ko će onda? A ako ih sada ne napravimo, kada?
Kada se pojavi sljedeća pandemija – a hoće – moramo biti spremni da odgovorimo odlučno, kolektivno i ravnopravno”, naveo je Tedros u svom govoru.
Rezultati pretraga ključne riječi “suverenitet” na sajtu SZO ne odnose se na period od 21. do 30. maja kada je godišnje zasijedanje SZO održano, a ni u ranijim objavama se ne može naći izjava Gebrejesusa da bi svjetske vlade trebalo da predaju svoj suverenitet SZO, već suprotno.
Tvrdnje da će najznačajnija zdravstvena organizacija preuzeti pravo odlučivanja o politikama u zdravstvu od nacionalnih vlada datiraju mjesecima unazad, zbog čega je u jednoj od ranijih objava na sajtu SZO nedvosmisleno navedeno da suverenitet i ovlašćenja pripadaju isključivo državama.
“Nijedna zemlja neće ustupiti suverenitet SZO”, navedeno je na sajtu SZO. Raskrinkavanje je i u jednom od ranijih članaka objasnilo da su ovakve tvrdnje neistinite.
Dakle, portal Epoha je tačno objavio dio govora koji se odnosi na upozorenje generalnog direktora SZO u pogledu sljedeće pandemije, ali on nikada nije izjavio da naređuje svjetskim vladama da ‘predaju svoj suverenitet’ prije naredne zdravstvene krize. Iz tog razloga, objave na portalu i na društvenim mrežama ocjenjujemo kao dezinformaciju.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
