Finansijska, ali i politička situacija u Evropskoj uniji nije baš sjajna. Međutim, nije ni apokaliptična, kao što prenose regionalni mediji.
Portal Webtribune piše, drugi prenose: (1, 2, 3, 4, 5) (arhivirano: 1, 2, 3, 4, 5)
EU pred bankrotom: Na ivici finansijskog ponora zbog rasta troškova naoružanja
U tekstu se poziva na tekst Pola Tejlora za Gardijan, koji je pisao o tome kako će zemlje EU morati da pribjegavaju zajmovima kako bi povećale izdvajanja za odbranu. (arhivirano: ovdje) Dalje se govori o tome kako se brojne EU države suočavaju sa finansijskim izazovima, održivosti ili neodrživosti zajedničkog evropskog fonda za odbranu o kom se govorka, pritisku iz SAD, podršci Ukrajini. Međutim riječ “bankrot” i kovanica “ivica finansijskog ponora” se nigdje ne pominju.
Možda jer ih ni Tejlor u svom tekstu nije pomenuo. (arhivirano: ovdje) Njegov naslov glasi:
EU lideri pričaju o odbrani. Ali gde će naći milijarde da je plate?
Tejlor piše:
“Istorijski gledano, ratovi su se skoro uvijek vodili na kredit. Velika Britanija je otplatila svoj posljednji ratni zajam iz Prvog svjetskog rata 2015, skoro vijek nakon završetka sukoba, izdavanjem novih obveznica. U većini zapadnoevropskih zemalja bilo bi društveno neprihvatljivo i političko samoubistvo finansirati porast potrošnje na odbranu u mirnodopskim uslovima smanjenjem socijalnih izdataka. Samo zemlje na liniji fronta sa Rusijom povećale su svoje izdatke mnogo iznad NATO cilja, a Poljska je prošle godine dostigla 4,1% BDP-a, djelimično zahvaljujući svom zdravom ekonomskom rastu.
Generalni sekretar NATO-a Mark Rute tvrdi da ako evropske zemlje samo troše više na odbranu, bez reforme zastarjelih nacionalnih sistema nabavki, čak 4% neće biti dovoljno. „Veliki prasak“ u evropskim vojnim sposobnostima i ljudstvu moguć je u narednoj deceniji, ali samo ako Evropljani potroše svoja povećana ulaganja u odbranu na mnogo pametniji i kolaborativniji način.”
Tejlor se u tekstu dotiče teze analitičara da evropske zemlje imaju tri do pet godina da se pripreme za ruski napad na NATO zemlju, da mnoge od njih imaju finansijskih poteškoća, ali ne i da su pred bankrotom, o zajedničkom fondu od 500 milijardi za poboljšanje vojnih kapaciteta itd.
Sve to govori da je naslov na sajtu Webtribune proizvoljan, odnosno da nije potkrijepljen podacima.
Na drugoj strani, projekcije govore da će ekonomija EU ove godine imati slab, ali ipak – rast. U izvještaju Evropske komisije za 2025 se navodi: (arhivirano: ovdje)
“Eurozona je pokazala izuzetnu otpornost na brzu dezinflaciju sa minimalnim uticajem na zapošljavanje. Predviđa se da će se glavna inflacija vratiti na srednjoročni cilj do 2025. godine i dalje smanjiti 2026. godine, pošto se visoka inflacija izazvana energijom pokazala uglavnom privremenom. Uspješnu dezinflaciju pratila su snažna tržišta rada, koja su prkosila strahovima od široko rasprostranjenog gubitka radnih mjesta suočenih sa velikim makroekonomskim šokovima. Zapošljavanje je poraslo za 3 miliona u eurozoni između kraja 2022. i sredine 2024. godine, a realne plate su počele da rastu usljed brzog pada inflacije. Oporavak kupovne moći je koristan sa ekonomskog i socijalnog stanovišta, pomažući u smanjenju nejednakosti i doprinoseći agregatnoj tražnji. Sposobnost eurozone da apsorbuje šokove i oporavi se, kao što se vidi u njenom odgovoru na pandemiju i energetski šok, doprinijeli su ovakvom ishodu. Sve u svemu, očekuje se da je godišnji rast realnog BDP-a u 2024. godini 0.8% i da će dostići 1,3% u 2025. i 1,5% u 2026. godini.”
Iz Evropske centralne banke takođe poručuju: (arhivirano: ovdje)
“Predviđa se da će rast biti nešto iznad 1% u 2025. i da će se malo pomjeriti ka skromnim nivoima u 2026. i 2027. Godini.”
Na temu Evropske unije i dezinformacijama vezanim za nju pisali smo iz više navrata. Narativ se uglavnom vrti oko priče da je EU zastareo koncept, koji je pred kolapsom.
Sporne objave dobijaju ocjenu – klikbejt i dezinformacija.
Ocjenu “Klikbejt” dobija medijski izvještaj čiji naslov nema uporište u samom tekstu koji slijedi. Ovakvi tekstovi i prilozi imaju cilj da senzacionalističkim naslovom privuku pažnju konzumenta/kinje, obećavajući sadržaj koji zapravo ne postoji i uglavnom se kreiraju iz finansijskog interesa odnosno zbog povećanja čitanosti.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
