Svaki tehnološki napredak, inovacija ili podvig koji iziskuje nadljudske napore, u svijetu dezinformatora gotovo po pravilu biva osporavan i minimiziran, a sve sa namjerom da se na društvenim mrežama dokaže da je cjelokupno čovječanstvo žrtva „velike prevare.“
Iako je odlazak u svemir postala normalna tema, a nauka je otišla toliko daleko da analizira mogućnost ekspoloatacije vode detektovane na Mjesecu, teoretičari zavjere se vraćaju korak unazad i insinuiraju da je slijetanje na Mjesec u stvari lažiran poduhvat.
Na Fejsbuku su predstavljeni i “dokazi” da NASA navodno fingira naučne iskorake, te da je čitav proces završen u studijskom ambijentu, uz opis:
“Mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo…dok nas studijska rasvjeta ne drmne po tikvanji… NASA – Not A Space Agency”
Međutim, iako su se na društvenim mrežama mogli pročitati bombastični i osuđujući komentari na objavljeni sadržaj, sporni video nije procurio NASA-i već je snimljen u studiju iz zabave, što su potvrdili i njegovi autori.
“Da, video klip je lažan. Snimljen je u studiju u Londonu u proljeće 2002. Nastao je na inicijativu reditelja Adama Stjuarta, koji je bio “lud” za istraživanjem svemira. Čitao je o tome na stranicama koje se bave teorijama zavjere i odlučio da želi napraviti satirični video koji se temelji na ideji da je slijetanje Apolla 11 na Mjesec lažirano”, navodi se u opisu materijala.
O ovoj temi pisali su i kolege iz Faktografa, Myth Detector kao i Snopes.
Uzimajući u obzir navedene činjenice ovu objavu ocjenjujemo kao dezinformaciju i teoriju zavjere.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.
