Svi ljubitelji naoružanja i vojske ovih dana dobili su na uvid istraživanje o najjačim vojskama na svijetu, a vjerovatno na zadovoljstvo onih koji vole Rusiju, vijesti su predobre: Rusija je pretekla SAD!
Regionalni mediji prenose naslov:
Amerikanci priznali: Ruska vojska je najbolja na svetu
… samo što Amerikanci to nijesu priznali.
Teško i da mogu ako se uzmu u obzir nesrazmjerna izdvajanja za vojsku “preko bare” i u Moskvi. Regionalni mediji se, u stvari, pozivaju na istraživanje časopisa US News & World Report, koji je ustanovio da su Rusi ispred Amerikanaca.
Iako ovaj časopis djeluje kao vjerodostojan, sa 90 godina tradicije, moguće da su ovog puta omašili. Ne samo što gotovo cijela pretraga na Guglu govori da je Rusija na drugom mjestu, iza SAD, već se na njihovoj listi visoko kotiraju Ukrajina ili Njemačka, kojih u ostalim istraživanjima i nema baš u top 10.
Prema podacima Statiste i Global Firepower-a (čija istraživanja prenose kredibilni svjetski mediji) lista je umnogome drugačija od one na koju se pozivaju regionalni mediji. SAD su na prvom mjestu, slijede Rusija, Kina, Indija, a zatim se u nekoliko mjesta u obije publikacije smjenjuju Japan, Južna Koreja, Velika Britanija, Pakistan, Francuska…
Tekst sa spornim naslovom u regionalnim medijima, u kojem se govori o razmjeru moći svjetskih vojnih sila, završava:
“Ranije je koordinator za strateške komunikacije Bele kuće, Džon Kirbi, rekao, da bi Rusija mogla da postigne taktički uspeh u sukobu u Ukrajini u narednim mesecima. Prema njegovim rečima, Vašington očekuje od Rusije da pojača ofanzivna dejstva.”
Kakve veze imaju ove dvije stvari, to nije baš jasno, ali djeluje kao da se radi o pristrasnom izvještavanju. Pritom, kovanica da su “Amerikanci priznali” da je ruska vojska najbolja na svijetu – nije tačna. Sama publikacija na koju se regionalni mediji pozivaju ne mora nužno biti pogrešna, ali naslov jeste.
Zbog toga, sporna objava dobija ocjenu – dezinformacija.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
