Sa skoro 10 miliona smrtnih slučajeva i skoro 20 miliona novih slučajeva u 2022. godini, rak ostaje jedan od najvećih ubica na svijetu, podaci su Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) (arhivirano).
I dok mnogi pokušavaju da iskorače (arhivirano) u načinima i metodama liječenja raka, postoje i oni koji nas vraćaju nazad, pa čak dovode i u pitanje je li uopšte legitimno tražiti lijek za ovu opaku bolest.
“1939. ZAKON O RAKU — Ilegalno liječenje RAKA!
Usvojen od strane parlamenta u UK.
To su također primjenjivale i SAD
Jeste li znali da je prema Zakonu o raku iz 1939. zapravo kazneno djelo da liječnici uopće savjetuju pacijente o mogućim izlječenjima raka?
Ovo postavlja pitanje: ne bi li se smatralo prijevarom da dobrotvorne organizacije za borbu protiv raka prihvaćaju donacije pod pretpostavkom da traže lijek, dok je za njih zapravo kazneno djelo objavljivanje takvih lijekova?”, piše između ostalog u objavi koju smo pronašli na Fejsbuku (arhivirano ovdje).
Zakonu o karcinomu iz 1939. godine (Cancer Act 1939) (arhivirano: ovdje) zaista postoji, a sličnim tvrdnjama se još 2018. godine bavio faktčekerski portal Snopes (arhivirano) koji navodi da su neki kritičari moderne medicine pomenuti zakon vidjeli kao dio zavjere da se spriječi otkrivanje lijeka za rak kako bi tzv. big pharma, odnosno najveće svjetske farmaceutske kompanije mogle da nastave da profitiraju od ove bolesti.
U suštini, zakon zabranjuje bilo kojoj osobi da učestvuje u objavljivanju bilo kakvog oglasa “koji sadrži ponudu za liječenje bilo koje osobe od raka, ili propisivanje bilo kakvog lijeka za to, ili davanje bilo kakvog savjeta u vezi sa liječenjem istog”.
Foto: Printscreen; Zakon o karcinomu/Cancer Act
Akt je imao drugačije odredbe kada je prvi put usvojen, ali dio koji se odnosi na oglašavanje je jedini aspekt akta koji je i dalje na snazi, međutim ni u ovom obliku on ne sprječava struku da pacijentima savjetuju određene metode liječenja raka, kako se to netačno tvrdi u objavi koja je predmet ove analize.
Takođe, netačno je da se ovaj zakon odnosi na Sjedinjene Američke Države (SAD), već je riječ o dijelu britanskog zakonodavstva.
Faktograf piše da je Vlada Velike Britanije je 2018. godine odgovorila na peticiju (arhivirano ovdje) koja se zalagala za ukidanje Zakona kako bi “ljekari mogu ponuditi alternative hemoterapiji”. Dok su pokretači peticije tvrdili da “ljekari zakonski ne smiju nuditi ili savjetovati o alternativama zbog straha od kaznenog progona i gubitka licence za rad”, vlada je istakla da Zakon “ne sprječava ljekare da ponude bilo kakvu opciju liječenja koja je potkrijepljena čvrstim dokazima”.
Slično je pojašnjenje 2019. godine dala na peticiju u kojoj se navodilo da medicinskom osoblju u Ujedinjenom Kraljevstvu nije dopušteno “ni raspravljati niti istraživati” druge tretmane karcinoma “ jer je to protivzakonito”. Tom se peticijom takođe tražilo ukidanje Zakona o karcinomu i razbijanje “najvećeg plana zarađivanja big pharme“.
“Zakon o karcinomu iz 1939. ne sprječava ljekare da raspravljaju, istražuju ili nude liječenje raka. Zapravo, niti jedan zakon ili vladina politika Ujedinjenog Kraljevstva ne sprječava medicinsko osoblje u Ujedinjenom Kraljevstvu da raspravlja ili istražuje potencijalna liječenja raka, tako da nismo sigurni šta biste točno željeli da Vlada ili parlament učine”, stoji u odgovoru Vlade (arhivirano ovdje).
Važno je naglasiti da je pomenuti zakon imao za cilj da zaštiti pacijente od nadriljekarstva, prijetnji koja je bila realna za pacijente oboljele od raka kako tada, tako i danas.
Britanski Centar za istraživanje raka (arhivirano ovdje) je pojasnio da i danas prema pomenutom Zakonu, niko ne smije oglašavati ljekove protiv raka za prodaju široj javnosti, te da Zakon ne pravi razliku između terapija koje su potkrijepljene znanstvenim dokazima, lažnog nadriliječništva ili bilo čega drugog između.
“U suštini, trenutna inkarnacija Zakona o raku osmišljena je kako bi zaštitila pacijente oboljele od raka i javnost od bombardiranja reklamama za liječenje raka iz bilo kojeg izvora, uključujući medicinske stručnjake, farmaceutske tvrtke, alternativne praktičare ili bilo koga drugog”, pojašnjavaju oni.
Zbog činjenica koje demantuju tvrdnju da je od 1939. godine u Velikoj Britaniji “zabranjeno govoriti ili pisati o alternativnim liječenjima raka” i jasno ukazuju da je zapravo bilo zabranjeno oglašavati lijekove za rak, bili oni alternativni ili konvencionalni, objavu sa Fejsbuka ocjenjujemo kao dezinformaciju i teorija zavjere.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza.
