Vjerovatno da u Crnoj Gori postoji ljudi koji ne znaju da Berane ima pistu za slijetanje aviona, da je prvi avion na aerodrom u tom gradu sletio još 1925. godine, da je imao svoje instruktore letjenja a da su na njega čak slijetali i predsjednici država tokom posjeta Jugoslaviji.
Aerodrom u Beranama odavno ne funkcioniše, pista se zna zloupotrijebiti za nelegalne trke automobilima, a dešavalo se i da na njoj stradaju djeca upravo zbog nesavjesnih vozača.
Ipak, na Instagramu se pojavio snimak za koji se tvrdi da je prikazuje slijetanje aviona na aerodrom u Beranama koji ima više od 130 komentara i veliki broj dijeljenja.
“Airport Berane Montenegro najopasniji aerodrom na svijetu”, navodi se u objavi koja prati snimak.
Naravno, nije riječ o aerodormu u Beranama, već se radi o aerdoromu Lukla u Nepalu. Nekoliko korisnika Instagrama je u komentarima navelo da se radi upravo o tom malom, specifičnom aerodromu koji se nalazi na skoro 3.000 metara nadmorske visine. To je potvrdila i obrnuta pretraga skrinšota iz videa pomoću koje smo našli i originalni video, bez navoda da se radi o Beranama.
Autorka videa je putpiskinja Tabita Lipkin. Brojni drugi snimci slijetanja na ovaj mali aerodrom mogu mogu pronaći na Jutjubu.
Aerdorom Tenzin-Hilari u Lukli, smješetn na Himalajima, važi za najopasniji na svijetu a na njega najčešće slijeću pohodnici na Mont Everest, jer slijatenjem na ovaj aerodrom znatno uštede na vremenu.
Važi za najopasniji jer mu je pista duga svega 527 metara, široka 30, a nalazi se na 2.896 metara, gdje je je vazduh rijedak a vremenske prilike se mijenjaju iz minuta u minut. Njegovu izgradnju inicirao je prvi čovjek koji je osvojio Mont Everest, Novozelanđanin Edmund Hilari.
Kako je jasno da se ne radi o aerodromu u Beranama, koji doduše i jeste opasan zbog divljanja vozača, te da je riječ o objavi koja ima za cilj da prikupi klikove navođenjem publike na pogrešne zaključke, objava dobija ocjenu dezinformacija.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
Takođe, objava dobija i ocjenu satira. Ocjenu „Satira“ dobija medijski sadržaj koji koristi izmišljene vijesti s ciljem satiričnog prikaza stvarnosti. Ovo je primjer medijskog izvještaja koji nije problematičan, ako medij jasno naznači da se radi o satiričnom sadržaju. Cilj uključivanja ove ocjene u metodologiju jeste ukazivanje na ovu vrstu sadržaja u situacijama kada on može napraviti privid da se radi o istinitom medijskom izvještaju i postati potencijalno štetan u slučaju daljeg prenošenja bez provjere i jasne naznake da se radi o satiri. U našoj metodologiji, ovu ocjenu dobija samo sadržaj za koji medij koji je autor istog jasno naglasi da je riječ o satiri.
