Društvene mreže su prostor za dijeljenje raznih trivijalnih informacija sa namjerom da zabave korisnike, a nerijetko se “provuku” i one upitne tačnosti.
Jednu takvu, prilično zanimljivu, informaciju je podijelila korisnica Fejsbuka. Fotografiju poštara koji u torbama nose djecu najmlađeg uzrasta, prati opis:
“Američki zakon je dozvoljavao da se deca šalju poštom do 1913. godine”.
Godina koja se pominje u objavi koja je predmet ove analize značajna je u istoriji poštanskih usluga jer je upravo 1913. omogućeno slanje “paketne pošte”.
To je podrazumijevalo da su Amerikanci mogli da šalju pakete težine do jedanaest kilograma putem pošte, što je bio najveći benefit za farmere, proizvođače i trgovce u to vrijeme, jer su mogli da dostave mnoge svoje proizvode direktno na adresu svojih potrošača.
Propise za upućivanje pošte, koji su tada i dalje bili regulisani, iskoristili su i pojedinini roditelji i zaista je u istoriji američke pošte zabilježeno par primjera slanja djece do određenog odredišta.
Ovi izolovani primjeri su više predstavljaljali marketinški “trik” za tadašnje usluge pošte, jer slanje djece nije bila ni redovna, ni rutinska usluga paketne pošte, niti je to dozvoljavao američki zakon, kako se tvrdi u spornoj objavi.
Američki Times je dokumentovao par primjera kada su roditelji iskoristili prednosti pošte, kako bi njihova djeca mogla da putuju vozom bez kupovine karte ili da bi ih lokalni poštarim koje su poznavali, odveli do rođaka koji žive na relativno kratkim razdaljinama.
Fotografije su dio kolekcije Nacionalnog poštanskog muzeja, a na njihovom Flickr-u, platformi za arhiviranje foto sadržaja, navedeno je da su zabilježene 1900. godine i da su napravljene da budu „šaljive“.
U opisu je navedeno:
“Ovaj gradski poštar je ispozirao za ovu šaljivu fotografiju sa dječakom u njegovoj poštarskoj torbi. Nakon što je 1913. godine uvedena poštanska služba paketne pošte, barem dvoje djece je poslato ovom uslugom. Sa markicama pričvršćenim na njihovu odjeću, djeca su se vozila željezničkim i gradskim prevoznicima do svog odredišta. Upravnik pošte je ubrzo izdao propis o zabrani slanja djece poštom, nakon informisanja o tim slučajevima”, navedeno je u opisu fotografije.
Istoričarka Nacionalnog poštanskog muzeja, Nensi Poup, potvrdila je u jednom intervjuu da se nakon 1913. godine dogodilo nekoliko slučajeva “slanja” djece poštom, ali da nema prijavljenih slučajeva da su djeca isporučena u poštanskim vrećama. Kazala je i da je 1914. generalni upravnik pošte Albert S. Burleson zabranio poštarima da primaju ljude kao poštu.
“Ali da li je ikada bilo zvanično legalno da se šalju djeca? Ne”, kazala je Poup.
“Zakon se nije posebno bavio (slanjem djece) kada je nova usluga počela sa realizacijom 1. januara 1913. godine, jer niko nije pomislio da bi neko učinio tako glupu stvar”, rekla je ona u izjavi za PolitiFact.
Dakle, iako je tačno je da je u istoriji američke pošte, nakon uvođenja nove usluge slanja težih pošiljki, zabilježeno i nekoliko primjera slanja djece poštom, netačna je tvrdnja da je “američki zakon dozvoljavao da se djeca šalju poštom”. Kao i svaki novitet, nakon realizacije se počnu otkrivati nedostaci, pa je ova praksa ubrzo propisima zabranjena, a poštarima je izdata naredba da ne smiju dostavljati djecu.
Objavu ocjenjujemo kao dezinformaciju.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
