U Evropi se i dalje se čeka “zeleno svijetlo” za digitalni euro 

190

Tehnološka evolucija je nezaustavljiv proces, a njen sastavni dio je i priča o uvođenju digitalnog novca.  

Protivnici “svega digitalnog” već godinama pokušavaju da stvore otpor građana i građanki u odnosu na različite digitalne domete, pa tako i kad je u pitanje uvođenje digitalnog eura.  

Na društvenim mrežama se pojavila informacija da će za svega par mjeseci u Evropi početi korišćenje digitalnog eura, te da je to navodno potvrdila predsjednica Evropske centralne banke (ECB), Kristin Lagard. (1, 2, 3, 4, 5) (arhivirano

“Stiže digitalni zatvor tj. digitalni euro. Christine Lagarde ponosno najavljuje da Europska centralna banka planira uvesti digitalni euro u listopadu ove godine.  

Imperativ je sada, više nego ikada prije, da se uvede digitalni euro, kaže gospođa Lagarde. Kome je i zašto imperativ uvođenje digitalnog eura? Možda centralnim bankarima koji žele totalnu vlast i kontrolu nad svim financijskim transakcijama običnih ljudi? Agustin Carstens, direktor Banke za međunarodna poravnanja je to otvoreno izjavio. O toj kontroli i uvjetovanju govori „elita“ već duže vrijeme na svojim okupljanjima u Davosu i ostalim globalističkim konferencijama. 

Jednom kad pristanemo na ovaj digitalni zatvor, teško ćemo iz njega izaći”, piše u jednoj od objava. 

Video koji se dijeli na društvenim mrežama je isječak sa konferencije za medije EBC održane 6. marta, na kojoj je Lagard obrazložila odluke Upravnog savjeta o monetarnoj politici i odgovarala na pitanja novinara. 

Kompletan snimak te konferencije dostupan je na Ju Tjubu (arhivirano), a transkript na zvaničnom sajtu EBC (arhivirano). 

Između ostalog, predsjednica ECB je odgovorila na pitanje novinara o uvođenju digitalnog eura i kazala da su na tome počeli da rade još davno, te da je nastavila da radi na tom projektu kada je započela mandat prije pet godina. 

A onda je kazala i sljedeće: 

“Rok za nas je oktobar 2025. godine i spremamo se za taj datum. Međutim, nećemo moći da krenemo naprijed ukoliko druge strane, koje nazivam “zainteresovanim stranama” – Komisija, Savjet i Parlament – ne završe zakonodavni proces, bez kojeg ne možemo dalje. Smatram da je ovaj projekat izuzetno važan, a za one koji su skeptični ili neodlučni, čini se da je sada relevantniji i hitniji nego ikada ranije, kako na veleprodajnom, tako i na maloprodajnom nivou”. 

Dakle, tačno je da je Lagard izjavila da je za ECB rok oktobar ove godine, međutim ovaj rok se odnosi na fazu pripreme, a ne na implementaciju digitalnog eura, odnosno njegovo “puštanje u promet”. 

To potvrđuju i podaci koje je ECB objavio (arhivirano), prema kojim se u oktobru 2025. završava faza pripreme u okviru projekta digitalnog eura, a sljedeći korak nije uvođenje valute, već „mogući početak“ naredne faze priprema. 

Ovo potvrđuje i vremenski okvir koje je ECB uspostavio. 

Projekat digitalnog eura započet je 2021. godine. U okviru prvobitnog vremenskog okvira uspostavljena je mapa puta koja uključuje prvu fazu , “Faza istraživanja”, koja je trajala od oktobra 2021. do oktobra 2023. godine. Druga, “Faza pripreme”, predviđena je da traje od novembra 2023. do oktobra 2025. godine.  

Ovo je navedeno u dokumentu ECB pod nazivom “Digitalni euro: digitalni oblik gotovine” (arhivirano). 

Nema zakonskog odgovora 

Digitalni euro se ne može primjenjivati bez prethodnog zakonskog okvira koji bi uredio ovo pitanje, što je i sama predsjednica EBS-a navela u svom odgovoru na pitanje novinara. 

Trenutno nijedan takav propis ili zakon nije usvojen, a Evropski parlament nije preduzeo nikakve korake po tom pitanju. 

Evropska komisija je još u junu 2023. predstavila “Prijedlog uredbe Evropskog parlamenta i Savjeta o uspostavljanju digitalnog eura” (arhivirano). Međutim, u Evropskom parlamentu nije ništa konkretno preduzeto po ovom pitanju.  

Član Izvršnog odbora ECB zadužen za projekat digitalnog eura, Pjero Čipolone je u intervjuu za Rojters u februaru ove godine pojasnio (arhivirano) da je “proces stao nakon što je prijedlog zakona poslat, zbog izbora za Evropski parlament 2024. godine”. 

Sa adrese EBC-a jasno je poručeno (arhivirano) da će digitalni euro postati stvarnost za državljane Evrope tek kada bude usvojen zakonski okvir. 

“Do kraja 2025. godine, Upravni savjet će odlučiti da li će preći na sledeću fazu priprema. Odluku o izdavanju digitalnog eura će donijeti Upravni savjet tek nakon što zakonodavni okvir Evropske unije bude usvojen”, piše na sajtu EBC-a. 

Gotovina ostaje sredstvo plaćanja 

U sekciji “najčešća pitanja o digitalnom euru” na sajtu EBC (arhivirano) pojašnjeno je da digitalni euro neće zamijeniti gotovinu što opovrgava razne teorije, poput iznijetih u objavama koje su predmet ove analize, da “elita” želi da zavlada svijetom uvođenjem digitalnog novca, da nas čeka “digitalni zatvor” i slično… 

“Digitalni euro bi dopunjavao gotovinu, a ne zamjenjivao je. Digitalni euro bi postojao uz gotovinu kao odgovor na sve veći trend među ljudima da plaćaju digitalno, brzo i sigurno. Gotovina bi i dalje bila dostupna u evrozoni, kao i druga privatna elektronska sredstva plaćanja koja se trenutno koriste”, navodi se na sajtu EBC. 

Dakle, činjenica je da Evropska unija stremi ka uvođenju digitalnog eura, ali da je, makar za sada, početak njegovog korišćenja i dalje neizvjestan. A oktobar 2025. godine svakako to nije, iako su objavama tvrdi suprotno. 

Iz tog razloga, sporne objave ocjenjujemo ocjenom manipulisanje činjenicama i teorija zavjere. 

Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica. 

Ocjenu “Teorija zavjere” dobija medijski izvještaj koji daje neistinit ili neprovjerljiv opis neke pojave, događaja ili osobe, predstavljajući ih kao dio ili rezultat skrivenog plana (“zavjere”). Za ovakve sadržaje karakteristično je da iznose niz tvrdnji, predstavljenih kao činjenice, između kojih se utvrđuju uzročno-posljedične veze, bez nuđenja bilo kakvih kredibilnih dokaza. 

In this article