Studenti nosili zastavu Bošnjaka i nisu tražili otcjepljenje Sandžaka

51

U Prijepolju je održan (arhivirano: ovdje) skup podrške studentskim zahtjevima u Srbiji, a regionalni i domaći mediji pokušali su da skrenu temu.  

Portali kao što su Novosti, Alo  i B92 objavili su tekst pod naslovom: (arhivirano: 1, 2, 3

TRAŽE OTCEPLJENJE OD SRBIJE: Zastava Sandžaka na protestu studenata u Prijepolju 

Slično je objavio i portal Borba: (arhivirano: ovdje)  

Zastava Sandžaka na protestu studenata u Prijepolju.  

A, zatim se vijest o navodnoj sandžačkoj zastavi i navodnom “otcjepljenju od Srbije” proširila i na Fejsbuku. (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9) (arhivirano: 1, 2, 3).

U pomenutim tekstovima se navodi da su fotografiju zabilježili novinari magazina Radar, koji su na Instagramu napisali, ne pominjući zastavu Sandžaka: (arhivirano: ovdje

Bošnjak i Pravoslavac – ujedinjeni za pravdu. Ljubav dve vere 

Studenti, dakle, nijesu pominjali niti Sandžak, niti otcjepljenje od Srbije, a nijesu nosili ni zastavu Sandžaka, već Bošnjačku nacionalnu zastavu. Otcjepljenje Sandžaka su pomenuli upravo mediji koji su objavili ovu fotografiju navodeći: 

 “Zastava Sandžaka već duži period zastupljena je u mnogim javnim događajima u Srbiji i Crnoj Gori a na društvenim mrežama postoje pojedinci koji zagovaraju ideju nezavisnog sandžaka od Srbije i Crne Gore”. 

“Jasna poruka koja je upućena ovim činom jeste da isti ti koji su je i istakli traže otcepljenje od Srbije”, navode Novosti. 

Da je u pitanju nacionalna zastava Bošnjaka, jasno je kada se uđe na sajt Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Srbiji. gjde se navodi (arhivirano: ovdje

Nacionalna zastava Bošnjaka je bijele boje, sa grbom u sredini. Standardne dimenzije zastave su 80 x 130 cm, a dimenzije grba na zastavi su 30,7 x 40 cm.  
 
Nacionalni simboli sandžačkih Bošnjaka utvrđeni su Odlukom Bošnjačkog nacionalnog vijeća o nacionalnim simbolima, od 11. maja 2004. godine, a potvrđeni su Odlukom Savjeta Republike Srbije za nacionalne manjine, od 23. decembra 2005. godine (“Službeni glasnik RS”, br. 23/06). 

Istu smo imali prilike da gledamo (arhivirano: 1, 2) i u Crnoj Gori, naročito na 11. maj – Dan bošnjačke nacionalne zastave. 

Iz Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori prošle godine je saopšteno: (arhivirano: ovdje

“Nacionalna bošnjačka zastava je obilježje svih pripadnika ovog naroda u našoj državi, bez obzira na njihovo političko opredjeljenje, status ili društveni položaj. Javna upotreba bošnjačke zastave i simbola , kao i drugih nacionalnih zajednica, zagarantirana je Ustavom( čl.79) i precizno definisana j Zakonom o izboru, upotrebi i javnom isticanju nacionalnih simbola u kome se jasno naznačava da se nacionalna obilježja koriste i prilikom političkih, naučnih, kulturno-umjetničkih, sportskih skupova u organizaciji savjeta-vijeća, udruženja i političkih partija…  

Zastava je nacionalno obilježje koju koriste svi Bošnjaci i u sandžačkim, ali i u svim drugim gradovima širom Crne Gore u kojima bošnjački narod vijekovima živi, kao autohton i na svojim ognjištima.” 

Povodom Dana bošnjačke nacionalne zastave ranije su se oglasili i iz Bošnjačke stranke: (arhivirano: ovdje

„Ponosni smo na činjenicu da nekada osporavana bošnjačka nacionalna zastava danas predstavlja nezaobilazan i važan ukras i obilježje na svim nacionalnim i državnim institucijama u gradovima gdje žive pripadnici bošnjačkog naroda.” 

Iako na protestima koji se dešavaju u Srbiji niko nije pominjao odvajanje Sandžaka ta ideja postoji u političkim partijama i javnosti još od devedesetih. Sandžak predstavlja regiju koja se nalazi u Crnoj Gori i Srbiji koju čini šest opština, a čiju autonomiju, čak ne ni nezavisnost su tražile pojedine partije iz Novog Pazara. 

Od priče oko zastave, dakle, mediji su pokušali da kreiraju spin i odvuku je od protesta. Od fotografije na kojoj je jasno navedeno da poziva na ujedinjenje i ljubav, plasiran je potpuno suprotan narativ, koji svakako nema utemeljenje u činjenicama.  

Zbog toga sporni navodi medija i sa Fejsbuka dobijaju ocjenu – dezinformacija. 

Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija. 

In this article