Prošlo je više od tri decenije od tragične smrti sarajevskog para, Boška Brkića i Admire Ismić, a njihove sudbine i dalje izazivaju emocije širom bivše Jugoslavije. Da živimo u vremenima u kojima su osnovni moralni i etički standardi u novinarstvu samo mrtvo slovo na papiru, kada su u pitanju politički interesi različitih grupacija, svjedoči i nedavno objavljeni tekst (arhivirano ovdje) na portalu in4s.net, u kojem se tvrdi da su za njihovo ubistvo odgovorni pripadnici Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Tekst je, naravno, prenešen i na društvene mreže (1, 2) (arhivirano 1,2).
“Ubistvo Boška Brkića i Admire Ismić je sivrepo ubistvo koje je izvršio pripadnik jedinice „Ševe“ iz muslimanske Armije Bosne i Hercegovine 18. maja 1993. godine, dok su pokušali da pobegnu iz muslimanskog dela u srpski deo Sarajeva, na Vrbanja mostu”, navodi se između ostalog u tekstu In4s-a.
Važno je pomenuti i to da In4s, takođe na godišnjicu njihove smrti, u tekstu objavljenom prije tri godine nije naveo da je za njihovu smrt odgovorna armija BiH.
Tvrdnje da su za smrt čuvenog para odgovorni pripadnici armije BiH nijesu zasnovane na činjenicama i dodatno produbljuju rane ratom pogođenih zajednica.
Boško Brkić i Admira Ismić, poznati kao ,,sarajevski Romeo i Julija”, ubijeni su 18. maja 1993. godine dok su pokušavali preći most Vrbanja kako bi napustili opkoljeni grad. Prema mnogim izvještajima (1, 2, 3), uključujući onaj američkog novinara Kurta Schorka, dogovor između zaraćenih strana trebao je omogućiti mladom paru siguran prolaz. Boško i Admira su hodali najmanje 500 metara desnom obalom Miljacke, potpuno izloženi pogledima vojnika s obje strane. Nakon što su prešli liniju pod kontrolom bosanske strane, krenuli su prema naselju Grbavica pod kontrolom Vojske Republike Srpske (VRS). Tada su pogođeni snajperskim hicima.
Prvi hitac pogodio je Boška, ubivši ga na mjestu. Drugi metak ranio je Admiru, koja je, iako teško povrijeđena, uspjela dopuzati do Boška, zagrliti ga i izdahnuti u njegovom naručju. Njihova tijela ostala su na mostu sedam dana, jer niko nije smio da ih prenese zbog opasnosti od snajperske vatre. Tek osmog dana, zarobljenici pod prisilom VRS-a prenijeli su tijela na Grbavicu gdje su privremeno sahranjeni na groblju u Lukavici. Nakon rata, na zahtjev Admirinih roditelja, njihovi posmrtni ostaci preneseni su na groblje Lav u Sarajevu.
Zvanična istraga o ubistvu Boška i Admire nikada nije pokrenuta, optužnica nikad nije podignuta, niti je iko odgovarao za ovaj zločin. Ovo je ključno u razumijevanju šire slike jer nedostatak pravosudne odgovornosti ostavlja prostor za različite spekulacije i političke manipulacije. Tekst na portalu IN4S, koji bez dokaza optužuje pripadnike ABiH za ubistvo, predstavlja takvu manipulaciju koja dodatno polarizuje javnost i produbljuje podjele.
Prema izjavama svjedoka i izvještajima iz tog vremena, uključujući Schorkov tekst za Reuters, nije moguće sa sigurnošću utvrditi ko je pucao na par. Ono što je sigurno je da su snajperski hici došli s područja koje je bilo u sukobu i pod kontrolom različitih strana. Prema postojećim izvještajima, obje strane u konfliktu su mogle biti odgovorne za njihovu smrt.
Optužbe iznesene na portalu IN4S nisu potkrijepljene dokazima i predstavljaju pokušaj politizacije jedne od najtužnijih ljubavnih priča sa naših prostora. Boško i Admira zaslužuju da njihova priča bude ispričana s dostojanstvom i poštovanjem prema istini. Umjesto da se koriste za širenje netrpeljivosti, sjećanje na njih treba biti opomena da ratne tragedije ne smiju biti alat za političke obračune, već motiv za izgradnju trajnog mira i razumijevanja među narodima.
Ovoj objavi dajemo ocjenu – dezinformacija.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.