Tvrdnja da je cilj Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) upravljanje državama i preuzimanje suvereniteta kada su u pitanju neke od najvažnijih odluka nije nikakva novost i može se pročitati na različitim dezinformatorskim profilima na društvenim mrežama bar jednom mjesečno.
Jedna od takvih objava tiče se konkretno naše zemlje:
“Crna Gora i evropsko-američka akcija sumnjive ‘Ljubavi’ i vakcinacija koje će nam od novembra naređivati SZO bez pogovora ako ovdašnja vlada ne povuče potpis predaje suvereniteta sa ‘pandemijskog sporazuma”.
Objavu prati promotivni poster kampanje koju sprovodi Ministarstvo zdravlja Crne Gore, uz podršku Evropske unije( EU) koji nema apsolutno nikakve veze sa takozvanim “pandemijskim sporazumom”, kako se to želi predstaviti u objavi na Fejsbuku.
Osim toga, označena tvrdnje je netačna i manipulativno interpretirana.
Tačno je da SZO priprema međunarodni sporazum koji će pomoći da se obezbijedi pravednija raspodjela zdravstvenih resursa u bogatim i siromašnim zemljama i poboljša razmjena podataka među državama.
Međuvladino pregovaračko tijelo SZO utire put ka globalnom sporazumu koji bi na kraju mogao da reguliše na koji način se zemlje pripremaju za buduće prijetnje pandemije i reakciju na njih.
Tekst tog sporazuma trenutno je u pripremi, a o njegovom sadržaju pregovara 194 država članica, među kojima je i Crna Gora, ali sama SZO ne određuje sadržaj novog međunarodnog sporazuma.
U nacrtu teksta sporazuma naglašen je suverenitet država. Njemačko ministarstvo zdravlja u izjavi za Dojče Vele naglašava da će „konačno dogovorene propise ratifikovati suverene države kako bismo imali nacionalni pravni efekat“.
„U trenutnom nacrtu ugovora ili sporazuma o pandemiji naglašeno je da države zadržavaju svoj suverenitet u određivanju mjera prevencije i djelovanja u slučaju pandemije“, objasnio je za Dojče Vele stručnjak za međunarodno pravo Pedro Viljareal, koji na Institutu Maks Plank za komparativno i javno pravo sprovodi istraživanje o globalnom zdravstvenom pravu i ulozi SZO.
Istakao je da je SZO međunarodna organizacija i odgovorna je za koordinaciju odgovora na izbijanje zaraznih bolesti.
“Može da daje preporuke, ali ne može da izriče nikakve sankcije”, dodao je Viljareal.
Dakle, Sporazum još uvijek nije postignut, a članovi pomenutog tijela bi tek trebalo da se sastanu u Ženevi od 5. do 7. decembra na trećem sastanku radi izrade i pregovaranja o konvenciji SZO ili drugim vrstama međunarodnog sporazuma o spremnosti i odgovoru na pandemiju.
Najavljeno je da će konačni tekst biti predstavljen državama za razmatranje sredinom 2024. godine.
U nacrtu teksta Sporazuma o pripravnosti za pandemiju se ne pominje mogući zahtjev za vakcinacijom. Tu se prije svega govori o tome kako pravednije raspodijeliti vakcine i ljekove između siromašnijih i bogatijih država.
U kontekstu ove objave, važno je spomenuti da Vlada Crna Gora jeste potpisala dvogodišnji Sporazum o saradnji sa SZO tokom 2022. i 2023. godine. Međutim, ni taj dokument nije podrazumijevao predaju suvereniteta i mogućnost odlučivanja o zdravstvenim procesima poput imunizacije stanovništva.
Cilj saradnje Ministarstva zdravlja i SZO je obezbjeđivanje boljeg zdravstvenog sistema i pristupa istom svim građanima.
“U skladu sa Evropskim programom rada, Dvogodišnji sporazum o saradnji ima za cilj da obezbijedi podršku Crnoj Gori u promovisanju univerzalnog pristupa kvalitetnoj zdravstvenoj zaštiti bez straha od finansijskih poteškoća, nudeći djelotvornu zaštitu od vanrednih situacija u zdravstvu i gradeći zdrave zajednice, gdje djelovanja u oblasti javnog zdravlja i odgovarajuće javne politike obezbjeđuju bolji život u ekonomiji blagostanja”, navedeno je u ranije potpisanom sporazumu.
Sporazum o saradnji između Ministarstva zdravlja Crne Gore i SZO nije povezan sa kampanjom u okviru koje je izrađen i poster koji afirmiše vakcinaciju djece MMR vakcinom, kao što je to manipulativno prikazano u Fejsbuk objavi.
Zbog činjenice da autor objave iznosi netačne tvrdnje o “Pandemijskom sporazumu” objava dobija ocjenu dezinformacija.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.