Stara-nova tema o vezi između MMR vakcine i autizma ponovo je našla svoje online mjesto, i to zahvaljujući dobro poznatom teoretičaru zavjere Saši Borojeviću. Ovog puta je na njegovoj Facebook stranici aktuelizovana priča koja je stara skoro deset godina, kroz video sa Brajanom Hukerom u glavnoj ulozi. Huker u videu, koji predstavlja isječak jednog od njegovih javnih nastupa, kaže:
„U CDC-u su se uplašili kad su vidjeli ovaj učinak, još u 2001. godini. A 2002. su naredili svim naučnicima koji su vidjeli ove efekte, a bilo je ukupno pet naučnika, i ovaj istraživački tim, da prikriju sve zapise koji se odnose na afroameričke muškarce i MMR vakcinu, da ih po kratkom postupku stave u plave kontejnere i isjeckaju sve dokaze. Hvala bogu da je jedan doktor, William Thompson, sačuvao sve te informacije i podijelio ih sa mnom 2013. i 2014. godine“.
U postu uz video piše:
„Veza između MMR vakcine i autizma! Pitajte vašeg pedijatra zašto vam nije kazao da postoji opasnost da vam dete postane autistično posle vakcine!?“
Da krenemo od početka – Vilijam Tompson je istraživač američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), koautor brojnih studija o bezbjednosti vakcina, uključujući i studiju iz 2004. godine. Kako bi pokrijepio svoje teorije, tu je studiju 10 godina kasnije iskoristio Brajan Huker, biohemijski inženjer, antivakser, koji tvrdi da je autizam njegovog sina posljedica vakcinacije.
Huker je u oktobru 2014. za naučni magazin Translational Neurodegeneration objavio članak zasnovan na Tompsonovoj studiji i tvrdnjama, koje je neovlašćeno snimio tokom jednog od njihovih telefonskih razgovora. Huker je u svom članku naveo da Tompsonova studija pruža nove dokaze da je veća vjerovatnoća da će afroamerički muškarci, koji su primili MMR vakcinu prije druge ili treće godine života, imati autizam. Translational Neurodegeneration povukao je ovaj članak, zbog neupouzdanosti tvrdnji i podataka.
“Stručni pregled nakon objavljivanja izazvao je zabrinutost u vezi sa validnošću metoda i statističke analize, tako da urednici više nemaju povjerenja u pouzdanost nalaza”, navodi se između ostalog u obrazloženju.
Nakon ovog članka reagovao je i Tompson, koji je u izjavi za medije, objasnio da su iz studije izostavljeni statistički podaci koji sugerišu da su Afroamerikanci koji su primili MMR vakcinu prije treće godine bili izloženi većem riziku od autizma, ali i naglasio da se naučnici razlikuju i po tumačenju podataka. Istakao je da vjeruje da vakcine spašavaju živote i sprečavaju ozbiljne bolesti, dok individualne i kolektivne koristi uveliko nadmašuju rizike povezane sa vakcinama.
Vaccinate your family portal, koji funkcioniše kao dio projekta Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) o bezbjednosti vakcina u analizi slučaja Tompson-Huker, pozivajući se na naučne nalaze, objašnjava da je Huker koristio drugačiju metodologiju od autora CDC-a prilikom analize podataka:
„Kada prikupljate podatke, morate znati koju vrstu studije sprovodite da biste bili sigurni da prikupljate podatke ispravno. Korišćenje drugačije metodologije nakon prikupljanja podataka daće nepouzdane rezultate. To je kao da od sastojaka za tortu pokušate da napravite pitu. Osim toga, Huker je manipulisao podacima u sopstvene svrhe. U originalnoj studiji nije bilo dovoljno afroameričkih dječaka različitih uzrasta da bi se izveli bilo kakvi konačni zaključci, pa je on proširio raspon godina. To je ono što epidemiolozi nazivaju „efekat teksaškog strijelca“, pristup u kojem neko crta metu oko već ispaljenih hitaca kako bi pogodak prikazao kao dobar. Huker je odabrao podatke koji podržavaju njegovu teoriju, umjesto da izabere pristup kojim ga podaci vode do zaključka.“
Dodatno, pojašnjavaju i da CDC nije izostavio nijednu relevantnu informaciju i da afroamerički dječaci u geografskom području koje je predmet analize nijesu bili vakcinisani istom stopom kao i pripadnici neke druge populacije u vrijeme sprovođenja istraživanja. Oni kojima je dijagnostikovan autizam, a nijesu vakcinisani, morali su da prime sve preporučene vakcine prije nego što su stekli pravo na pristup uslugama koje se odnose na autizam. Zato je veliki broj afroameričkih dječaka sa dijagnozom autizma morao da nadoknadi preporučene vakcine. Autori studije njih nijesu uključili u studiju jer im je autizam već bio dijagnostifikovan u vrijeme vakcinacije.
Tvrdnje o povezanosti MMR vakcine i autizma su sa više relevantnih naučnih i zdravstvenih adresa demantovane. Za ovu priliku, podsjećamo samo na neke.
SZO objašnjava da se zabrinutost zbog povezanosti između vakcinacije MMR-om i autizma pojavila krajem krajem 1990-tih, ali da je Globalni savjetodavni odbor za bezbjednost vakcina (Global Advisory Committee on Vaccine Safety – GACVS) na osnovu opsežnog predstavljenog pregleda zaključio da ne postoje dokazi o uzročnoj povezanosti MMR vakcine i autizma.
I iz CDC-a podsjećaju na zabrinutost pojedinaca u pogledu veze autizma i vakcina, ali su izričiti da studije pokazuju da takva veza ne postoji. Vakcine su, kako tvrde, bezbjedne.
Ovaj sadržaj dobija ocjenu dezinformacija i pristrasno izvještavanje.
Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
Ocjenu “Pristrasno izvještvanje” dobija medijski izvještaj za koji se može jasno utvrditi da favorizuje činjenice, stavove i zaključke koji odgovaraju određenom narativu, često ne poštujući pravilo kontaktiranja druge strane kada se radi o tvrdnjama koje su štetne po nečiji ugled, ili koje određene aktera prikazuju u negativnom svjetlu. Jedan od oblika pristrasnog izvještavanja je i selektivno prikazivanje činjenica, gdje se ističu činjenice koje idu u prilog određenoj tezi, dok se činjenice koje je ne potvrđuju tendenciozno izostavljaju. Ovakve medijske izvještaje uglavnom prati i vrlo emocionalan način pisanja. Oni mogu i ne moraju biti netačni, ali po pravilu ne prikazuju cijelu sliku i sve strane priče, već predstavljaju samo one činjenice koje odgovaraju preferiranom narativu.