Snimak koji prikazuje prisnu interakciju tibetanskog duhovnog vođe Dalaj Lame i dječaka u hramu u Daramšali 28. februara izazvao je burne reakcije javnosti, a Lami se učestalo nakon toga prepisuje epitet pedofila.
Više korisnika Fejsbuka je podijelilo informaciju ili video tog događaja, uz komentar da je Lama na javnom događaju zatražio od dječaka da mu posisa jezik. (1, 2, 3)
“Gle, po prvi put u mojih 70 g. “otkrili” pedofila a da nije iz redova Rimokatoličke crkve. Čudno”, napisala je jedna korisnica Fejsbuka.
Tačno je da je Lama poljubio dječaka sa snimka i pitao ga da li želi da mu posisa jezik, što je za zapadnu civilizaciju i vrijednosti neprihvatljiv postupak.
Lama je nakon ovog događaja uputio i javno izvinjenje dječaku i njegovoj porodici, uz objašnjenje da mu nije bila namjera da povrijedi dječaka.
Međutim, ono što medijski izvještaji ne sadrže jeste informacija da zapravo u tibetanskoj kulturi plaženje jezika predstavlja čin poštovanja ili slaganja koji seže do legende o okrutnom kralju iz 9. vijeka, Lang Darmi, koji je imao crni jezik.
“Od tada, ljudi pokazuju svoj jezik kao način da kažu da nisu kao Lang Darma. To je znak blagoslova. Kada dijete želi da zagrli starijeg čovjeka, starac se saginje, a onda ga poljubi kao što bi djeda ili otac i igra se sa djetetom”, pojasnio je Tsering Kii, tibetanski novinar u izjavi za Vice World News.
Dejvid Germano, iz Centra za kontemplativnu nauku i predavač tibetanske i budističke nauke na Univerzitetu Virdžinije, kazao je da je Lama vjerovatno pogrešno izgovarajući riječi na engleskom jeziku htio da inicira običaj koji stariji ljudi praktikuju u odnosu sa djecom.
“Izraz kako ja razumijem je “cele za” (može da se piše latiničnim pismom na različite načine, ali u suštini “cele” znači jezik, a “za” znači jesti. Vjerujem da je u videu Lama rekao “sisaj”, ali svakako je prevodio riječ koja znači “jesti” – imajte na umu da njegov engleski nije sjajan i ne postaje sve bolji sa godinama”, kazao je Germano u izjavi za Snopes.
Pojasnio je da kontekst običaja da kada se baka i djeda igraju sa djecom, govore im da su im dali svaki slatkiš ili poslasticu koju su imali, a onda kad im ništa više ne preostane izgovore “pa možeš da mi pojedeš jezik”.
“Jedino preostaje da mi pojedeš jezik!,’ to je samo razigrani izraz zadirkivanja. Takođe se povezuje sa načinom na koji bi Tibetanci tradicionalno isplazili jezik u pozdrav, kao i sa raznim igrama koje roditelji ili djede i bake igraju sa djecom u kojima dodiruju različite djelove njihovog tijela i pričaju neku smiješnu priču ili zadirkuju djecu što kulminira u golicanje. Posmatrano u svom punom kontekstu snimaka interakcija djeteta, kao i poznavanja tibetanske kulture i ličnosti Dalaj Lame, ovdje očigledno nema ničega osim ljubazne razmjene”, dodao je Germano.
Zbog činjenice da se u medijskim i objavama na društvenim mrežama izostavljaju detalji koji bi objasnili kontekst ovog događaja i prisne interakcije Dalaj Lame i dječaka, te objave ocjenjujemo kao pristrasno izvještavanje.
Ocjenu “Pristrasno izvještavanje” dobija medijski izvještaj za koji se može jasno utvrditi da favorizuje činjenice, stavove i zaključke koji odgovaraju određenom narativu, često ne poštujući pravilo kontaktiranja druge strane kada se radi o tvrdnjama koje su štetne po nečiji ugled, ili koje određene aktera prikazuju u negativnom svjetlu. Jedan od oblika pristrasnog izvještavanja je i selektivno prikazivanje činjenica, gdje se ističu činjenice koje idu u prilog određenoj tezi, dok se činjenice koje je ne potvrđuju tendenciozno izostavljaju.
Ovakve medijske izvještaje uglavnom prati i vrlo emocionalan način pisanja. Oni mogu i ne moraju biti netačni, ali po pravilu ne prikazuju cijelu sliku i sve strane priče, već predstavljaju samo one činjenice koje odgovaraju preferiranom narativu.
