Polovina građana Crne Gore smatra da mediji iz regiona utiču na izbore u našoj zemlji. Istraživanje koje je agencija DAMAR sprovela za CDT tokom februara samo je potvrdilo ono što građani vide – mediji iz susjedstva su itekako zainteresovani za izbore u Crnoj Gori.
Uvijek se treba vratiti na izbore u Nikšiću kao najistaknutiji primjer te zainteresovanosti kad su mediji u Srbiji imali posebne emisije i rubrike na portalima posvećene lokalnim izborima u susjednoj državi. Pandan tome bi bio da se u Crnoj Gori kreiraju posebne emisije i rubrike za, recimo, izbore u Leskovcu i da ih ovdašnji mediji obilježe kao „bitku za Leskovac“.
Situacija se nije značajno promijenila ni sada, pa su mediji iz Srbije i više nego zainteresovani za predstojeće predsjedničke izbore.
Tako se još od februara, u momentima kada je bila potvrđena samo kandidatura Andrije Mandića on uveliko proglašavao za pobjednika izbora kroz naslove tipa „Milogorci ali i svi ostali nemaju šanse protiv Andrije“.
Kako su Mandića proglašavali za pobjednika i kada još uvijek nije imao protivnike, tako su aktuelnog predsjednika Mila Đukanovića proglašavali za poraženog, iako tada još uvijek nije ni objavio da će se kandidovati, a kada se nagađalo da se možda i neće kandidovati, komšijski tabloidi su druge ljude iz DPS-a proglašavali „kandidatima za gubitnike“.
Takođe, uspjeli su i da od protokolarne informacije kakva je redosljed kandidata na biračkom listiću naprave senzaciju, pa smo imali priliku da pročitamo naslov: “NIJE IZNENAĐENJE! Milo Đukanović prvi na glasačkom listiću za predsedničke izbore u Crne Gore”, iako je riječ o uobičajenoj proceduri žrijebanja, kojoj prisustvuju predstavnici svih kandidata.
Drugi kandidati se u tabloidima iz Srbije pojavljuju skoro isključivo kada su na meti kritika političkih protivnika iz DF-a, poput Jakova Milatovića. Za njega srpski tabloidi postavljaju pitanje “da li uopšte treba da se kandiduje na izborima” proglašavajući ga licemjerom i lažnim ekspertom. Nijesu propustili priliku ni da ga, uz lidera partije Milojka Spajića, okarakterišu kao nekoga ko je “uvijek protiv Srba”.
Svakako, dominirao je narativ o sigurnoj pobjedi Andrije Mandića. Mediji su uporno pokušavali da lidera DF-a proglase za pobjednika i to najčešće preko analitičara za koje nikada nisu navodili njihovu političku angažovanost i povezanost sa Mandićem.
U medijima najčešće vidimo njegovog dugogodišnjeg savjetnika i savjetnika potpredsjednika Vlade čija je partija podržala Mandića na ovim izborima.
Dakle, ako pogledate specijalne emisije i pročitate tekstove u najčitanijim tabloidima, teško da možete da ne vidite izrazito favorizovanje jednog kandidata i pokušaj uticaja na izbore u Crnoj Gori. To je, kako nam je pokazalo istraživanje, uočila i polovina građana Crne Gore.
Na kraju, treba podsjetiti da, u istom istraživanju, na pitanje iz koje zemlje se najčešće šire dezinformacije u Crnoj Gori, najveći broj građana/ki (41,9 odsto) navodi Srbiju, slijede Crna Gora (35,3 odsto), Amerika (9,1 odsto), EU zemlje (8,9 odsto), dok najmanji broj građana/ki vidi Bosnu i Hercegovinu kao izvor dezinformacija koje se plasiraju u našoj zemlji (0,2 odsto).
