Više od 300 je dana od ruske agresije u Ukrajini. Kako trenutno stvari stoje, kraj rata se ne nazire. Šta budućnost nosi, to niko ne može znati. Jedno je do sada sigurno – Ukrajina pruža jak otpor mnogo jačem protivniku, iako je na papiru izgubila nekoliko teritorija.
Aneksija Krima 2014., kao i nelegalni referendumi za prisajedinjenje Rusiji u četiri separatističke oblasti na istoku kao da nijesu bile dovoljne, pa sada razni analitičari, mediji, pa čak i zvaničnici govore o daljem rasparčavanju Ukrajine. I to ne od strane Rusije, već njenih zapadnih susjeda.
Prva na tapetu je Poljska. Raskrinkavanje je od početka rata nebrojeno puta pisalo o navodima ruske propagande da će Poljaci prvi krenuti u juriš na Ukrajinu. U tome nijesu ostali sami. Prema riječima pro-ruskih medijskih marioneta, ukrajinsku zemlju će podijeliti još i Mađarska, Rumunija, pa čak i Moldavija.
Gdje je tu NATO?
Ovaj narativ, dakle, prati tri NATO zemlje i tri članice Evropske Unije. Stav NATO od početka ruske agresije je jasan: “Najstrožije se osuđuje brutalna i neisprovocirana ratna agresija na nezavisnu, mirnu i demokratsku zemlju, koja je blizak NATO partner”. Stav EU je još jasniji, jer sankcijama pokušava da oslabi rusku ekonomiju. Svaka od ovih zemalja ponaosob pruža podršku Ukrajini.
Poljska je, dakle, prva meta ruske propagande kada se govori o navodnoj sjutrašnjoj podjeli Ukrajine. Tu teoriju je podržao čak i drugi ruski čovjek, Dmitrij Medvedev. Međutim, ubrzo je demantovan. Predsjednik Poljske, Andžej Duda, založio se da se pomogne Ukrajini i zahvalio je svojoj naciji što je pokazala dobrosusjedstvo i humanost kad je najpotrebnije. Premijer, Mateuš Moravijecki, na početku rata posjetio je Kijev i iz njegovog kabineta tada je poručeno da Evropa i zapadni svijet moraju da se ujedine za suverenitet, nezavisnost i teritorijalni integritet Ukrajine.
Nakon Poljske, red je došao na Mađarsku. Međunarodni incident izazvao je jedan parlamentarac sa ekstremno desne strane političkog spektra. Kako to već sada biva u ruskoj propagandnoj mašineriji, njegove riječi su preuzete i “psi su pušteni”. Laslo Torockai priželjkuje da se njegova zemlja i Poljska sretnu na starim granicama, što bi značilo da će preći preko Ukrajine. Uz dodatak začina u vidu ruskih analitičara, priča je brzo dobila novi zaplet i sada i Mađarska, pored Poljske, navodno želi da prisvaja ukrajinske teritorije. Ali, uprkos željama desničara i gostiju medija koji su pod kontrolom ruske vlade, zvanična Mađarska je na fonu Poljaka. Viktor Orban je, takođe, podržao suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine i to saopštio kolegi Zelenskom u telefonskom razgovoru.
U još jednoj analizi ruskih stručnjaka, navodi se da će se cjepkanju Ukrajine pridružiti i Rumunija. Iz Bukurešta je iz više navrata stigla ista poruka, kao i od susjeda: Rumunija podržava suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine.
Megafon iz Kremlja
CIjeli narativ o NATO članicama koje će se, navodno, okomiti na Ukrajinu čim im se ukaže prilika može se pratiti unazad do 2014. i potpomognut je stručnim mišljenjem ruskih i pro-ruskih analitičara. Kao što je već rečeno, narativ je podržao Dmitrij Medvedev, ali i direktor ruske vanjske obavještajne službe SVR, Sergej Nariškin, koji takođe vjeruje da se Poljska priprema da prisajedini zapadne ukrajinske teritorije. Njemu je ekspresno stigao odgovor iz poljske vlade da takva propaganda neće proći.
Osim njih, u analizama podjele Ukrajine našli su se Vladimir Jerosjan, kojeg nije bilo teško pronaći na internetu, jer je veoma živopisan lik. On je reper, glumac, pisac, ali i zaposleni u ruskom Birou za vojne i političke analize, kako pišu poljski mediji. Za razliku od njega, mnogo teže je bilo doći do informacija o Vasilu Vakarovu, koji je na pro-ruskim kanalima potpisan kao ukrajinski politikolog.
Od početka ruske agresije na Ukrajinu dezinformacioni narativi se smjenjuju. Krenulo se od toga da su Ukrajinci nacisti, pa sve do teorija da se u Ukrajini razvija biološko naoružanje. Ovaj, o susjedima NATO članicama, koje navodno žele da podijele zemlju među sobom, za sada prolazi ispod radara, ali je tu. Zaključak koji se može izvesti iz zvaničnih kanala je – da on nema uporište u činjenicama.
