Premijerka Novog Zelanda ne poziva na ukidanje slobode govora

1117

Premijerka Novog Zelanda, Džasinda Ardern, održala je govor pred UN-om koji je podijelio javnost. Govorila je o ratu u Ukrajini, nuklearnom naoružanju i poručila da se oružje kojim se vodi rat – promijenilo. Pritom, misleći na dezinformacije. Mnogi su njene poruke shvatili kao poziv za ukidanje slobode govora.

U jednoj od objava vezanih za govor Ardern u UN-u navodi se:

Premijerka Novog Zelanda, Jasinda Ardern, na Generalnoj skupštini UN-a poziva na zabranu slobode govora radi “brige” za čovječanstvo.

Novozelandska diktator/ka Jacinda Ardern svojim govorom na Generalnoj skupštini UN-a istakla je važnost cenzure na globalnom nivou jer oni kao globalni lideri jaaaaako brinu za naše blagostanje i strepe da nam se šta dobro, pardon, loše ne desi. Vjerujem da su joj novozelanđani jako zahvalni za brigu koju je pokazala u zadnje 2-3 godine. Prosto ne zna čovjek kako bi joj se zahvalio za ovaj potez

Ardern ništa slično nije rekla. Njen govor moguće je pročitati ovdje.

Premijerka Novog Zelanda govorila je u svjetlu rata u Ukrajini i o tome da, kako kaže, “metak oduzima život, bomba uništava cijelo jedno selo”. Ali je postavila pitanje – šta ćemo sa lažima koje nemaju insant-efekat, već se konstatno ponavljaju putem brojnih platformi, a što dalje može podstaći ljude na oružje, da prijete bezbjednosti drugih? Dodala je da to više nije na bazi hipoteze, već stvarnost,

“Prepoznali smo prijetnje koje je stvaralo staro oružje. Udružili smo se kao zajednice da smanjimo ove prijetnje. Stvorili smo međunarodna pravila, norme i očekivanja. Nikada to nismo vidjeli kao prijetnju našim ličnim slobodama – već je to bilo njihovo očuvanje. Isto mora da važi i sada kada se nosimo sa ovim novim izazovima.”, kaže Ardern.

Premijerka Novog Zelanda je još postavila pitanje: kako uspješno okončati rat, ako ljudi vjeruju da je razlog za njega ne samo legalan, već i plemenit, ili kako da se izborimo sa klimatskim promjenama, ako ljudi ne vjeruju u njihovo postojanje…

Ono što su mnogi na društvenim mrežama, ali i vlasnici nekih medija prepoznali kao poziv na cenzuru ili ukidanje slobode govora, premijerka Novog Zelanda dalje je objasnila:

“Takođe smo fokusirani na prevenciju – razumijevanje interakcija između onlajn okruženja i stvarnog svijeta koje mogu dovesti do radikalizacije.

Ove nedjelje smo pokrenuli inicijativu zajedno sa kompanijama i neprofitnim organizacijama da pomognemo u poboljšanju istraživanja i razumijevanja načina na koji se onlajn iskustva neke osobe organizuju automatizovanim procesima. Ovo će takođe biti važno za bolje razumijevanje dezinformacija na internetu. Izazov sa kojim se moramo kao lideri pozabaviti.

Kao lideri, s pravom smo zabrinuti da bi čak i oni najlakši pristupi dezinformacijama mogli biti pogrešno protumačeni kao neprijateljski prema vrijednostima slobode govora koje toliko cijenimo. Ali dok vam danas ne mogu reći šta je odgovor na ovaj izazov, mogu sa potpunom sigurnošću da kažem da ga ne možemo ignorisati. To čini jednaku prijetnju normama koje svi cijenimo.”

I Newsweek je pisao o slučaju Ardernove, o tome kako su internet-ratnici i neke redakcije pokušali da pogrešno interpretiraju njene riječi. U tekstu se zaključuje da premijerka Novog Zelanda nigdje nije ni pomenula “slobodu interneta” u rečenici, niti nagovijestila da je za suzbijanje slobode govora. Naprotiv.

Kao što je moguće zaključiti iz govora Ardern, a što je objašnjeno i u Newsweek-ovim redovima, ona nije stavila znak jednakosti između slobode govora i oružja za rat. Konkretno je rekla da su to “dezinformacije i manipulacije cijelih društava”. Dodala je i da  ne zna kako se izboriti sa tim, ali poziva partnere da zajedno dođu do rješenja. Takođe, jasno navodi da se hvatanje u koštac sa dezinformacijama može protumačiti kao udar na slobodu govora.

S obzirom na to da Ardern nije pozvala na zabranu govora, te da je objasnila da shvata gdje mogu biti prepreke u borbi protiv dezinformacija, ova objava dobija upravo tu ocjenu.

Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.