U jeku nove svjetske ekonomske krize izazvane ratom u Ukrajini, priča o potencijalnoj nestašici prehrambenih proizvoda sve je realnija.
Toga se naročito plaše zemlje koje su zbog nemogućnosti proizvodnje hrane i neposjedovanja robnih rezervi prinuđene na uvoz velikih količina, a jedna od njih je svakako Crna Gora.
Govoreći o ovoj temi ministar poljoprivrede Vladimir Joković kazao je da bi se Crna Gora od nestašice mogla sačuvati uvozom hrane iz Srbije. Prenoseći riječi Jokovića, srpski portal Happy preformulisao je riječi crnogorskog ministra, pa su tako objavili tekst pod naslovom:
„CRNOGORCI PRIZNALI: “ZAVISIMO OD SRBIJE” Komšije žele da rezervišu osnovne prehrambene proizvode za narednih šest mjeseci!“
Link članka podijeljen je i na fejsbuk stranici Happy TV.
Iako Happy pominje navodno priznanje crnogorskih vlasti o „zavisnosti od Srbije“, u riječima Jokovića ne pronalazimo dokaz za takve tvrdnje.
„Crna Gora je uvozno zavisna kada je riječ o poljoprivrednim proizvodima i tražiće od Vlade Srbije da se u narednih šest mjeseci obezbijedi nabavka osnovnih namirnica kako bi izbjegli eventualne nestašice na tržištu. Uvozimo robe iz Srbije skoro pola milijarde eura i znam da u toj susjednoj zemlji postoji volja da se Crnoj Gori rezervišu osnovni prehrambeni proizvodi u narednih šest mjeseci”, kazao je Joković za Radio Crne Gore.
Joković je dalje govorio o potrebi formiranja robnih rezervi, kao i o planu podsticanje proizvodnje hrane od strane domaćih poljoprivrednika.
Uprkos činjenici da Crna Gora najveći dio prehrambenih proizvoda uvozi iz Srbije, Joković nije „priznao“ da naša država zavisi od te susjedne zemlje, već je napomenuo poznate činjenice koje se tiču količine uvezene robe dugi niz godina unazad.
Da Crna Gora nije uvozno zavisna od Srbije svjedoči i činjenica da su u momentima kada je ta zemlja zabranila izvoz pojedinih proizvoda, čelnici crnogorske vlade jasno napomenuli da naša zemlja ima mogućnost snabdijevanja sa drugih tržišta.
Tako je u martu ove godine tadašnji ministar ekonomije Jakov Milatović kazao da bi Srbija mogla lako izgubiti crnogorsko tržište.
Trgovci iz naše zemlje već nalaze druge kanale snabdijevanja. Jedni su se okrenuli Hrvatskoj, drugi prema Bosni i Hercegovini (BiH). Mi smo kao Vlada vodili intenzivne razgovore sa vladama Rumunije, Bugarske. Sve sam to rekao ministarki iz Srbije. Mislim da ih je sa pažnjom saslušala. Umjereni sam optimista da će Vlada Srbije ukloniti privremenu mjeru zabrane izvoza i da ćemo vratiti to redovno snabdijevanje koje je postojalo”, kazao je tada Milatović.
U istom periodu, odluku Vlade Srbije o zabrani izvoza komentarisao je bivši ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović koji je kazao da je obaveza Crne Gore da ima alternativna rješenja, napominjući kako je nekoliko šlepera sa prehrambenim proizvodima na putu ka Crnoj Gori iz Bugarske.
Da Crna Gora u Bugarskoj i Rumuniji ima alternativu za uvoz hrane, kazao je svojevremeno i bivši premijer Zdravko Krivokapić.
„Bugarska i Rumunija iskazale su želju da pomognu Crnoj Gori da nadomjesti nedostatak osnovnih životnih namirnica“, kazao je bivši predsjednik Vlade govoreći o nestašicama poljoprivrednih proizvoda.
Imajući u vidu činjenicu da ni bivši ni sadašnji funkcioneri crnogorske Vlade nikada nisu kazali da je Crna Gora uvozno zavisna isključivo od Srbije, kao i mogućnost uvoza hrane sa alternativnih tržišta, jasno nam je da su tvrdnje portala Happy o navodnom priznanju zavisnosti manipulativne i neutemeljene.
Podsjećamo da je Crna Gora ne tako davno, jedan od ključnih prehrambenih proizvoda, pšenicu, uvozila iz Francuske.
Osim toga, ovakvo izvještavanje dio je dugotrajnog i šireg narativa kojim se pokušava predstaviti da Crna Gora zavisi od Srbije, ne samo kada je u pitanju uvoz prehrambenih proizvoda, već i u turizmu, saobraćaju, i ekonomiji uopšte.
Iz tog razloga članak portala Happy, u kojem su riječi Jokovića na tendenciozan način istrgnute iz konteksta, ocijenjujemo kao pristrasno izvještavanje.
Ocjenu “Pristrasno izvještavanje” dobija medijski izvještaj za koji se može jasno utvrditi da favorizuje činjenice, stavove i zaključke koji odgovaraju određenom narativu, često ne poštujući pravilo kontaktiranja druge strane kada se radi o tvrdnjama koje su štetne po nečiji ugled, ili koje određene aktera prikazuju u negativnom svjetlu. Jedan od oblika pristrasnog izvještavanja je i selektivno prikazivanje činjenica, gdje se ističu činjenice koje idu u prilog određenoj tezi, dok se činjenice koje je ne potvrđuju tendenciozno izostavljaju. Ovakve medijske izvještaje uglavnom prati i vrlo emocionalan način pisanja. Oni mogu i ne moraju biti netačni, ali po pravilu ne prikazuju cijelu sliku i sve strane priče, već predstavljaju samo one činjenice koje odgovaraju preferiranom narativu.
