Demokratska partija socijalista na čijem je čelu predsjednik Crne Gore, Milo Đukanović već duže od godinu i po nije dio parlamentarne većine koja čini vlast u Crnoj Gori. Ipak, to očigledno ne sprječava pojedine medije u susjednoj Srbiji da svaku odluku crnogorske vlade pripišu Đukanoviću.
Tako je bilo i nedavno kada je portal Republika srpskog Telegrafa odluku Vlade Crne Gore o pomoći za tri televizije, najveće u Crnoj Gori, predstavio kao davanje novca Draganu Šolaku od strane Mila Đukanovića.
„MILO DAO 200.000 EVRA ŠOLAKU! Vlast u Podgorici pomaže tajkunsku televiziju!“, glasi naslov ovoga portala.
„Milo Đukanović uplatio je keš Draganu Šolaku. Sa 200.000 evra vlast u Podgorici odlučila je da pomogne Novu M televiziju, koja je u vlasništvu tajkuna i glavnog medijskog promotera politike koju vodi Dragan Đilas“, navodi se u tekstu.
Isti naslov je objavio i portal „Allo novine“, takođe navodeći kako je crnogorski predsjednik uplatio Šolaku 200.000 eura.
Članak je podijeljen i na njihovom Fejsbuk profilu.
Tragom informacije o uplati 200.000 eura dolazimo do vijesti da će tri televizije dobiti pomenuti novčani iznos, međutim ne od strane Mila Đukanovića, već od Vlade Crne Gore.
„Vlada Crne Gore je odlučila da preuzme obaveze tri najveća emitera – TV Vijesti, TV Nova M i TV Prva prema Radio difuznom centru za 2022. godinu, u iznosu od 200.000 eura, navode iz Vlade u saopštenju“, prenio je portal RTCG.
U tekstu se dalje navodi da je Vlada uzimajući u obzir težak položaj i pitanje održivosti medija koji su dodatno oslabljeni posljedicama COVID-19 krize, odlučila da preuzme obaveze ovih emitera prema Radio difuznom centru za 2022. godinu.
O odluci Vlade da pomogne komercijalnim TV stanicama pisala je i Pobjeda.
Ova informacija objavljena je i na zvaničnom sajtu crnogorske vlade.
„Malo medijsko tržište nije profitabilno za većinu ovih medija i zbog toga i usled posledica izazvanih pandemijom COVID-19, ponovo je došlo do dugova prema Radio-difuznom Centru Crne Gore”, navodi se između ostalog u saopštenju Vlade.
Kada su u pitanju pomenute tri televizije, treba pomenuti da je Nova M dio United grupe čiji je osnivač Dragan Šolak.
Dio pomenute grupacije je i United media koja još uvijek zvanično nije postala suvlasnik koncerna “Vijesti” iako je još krajem avgusta ozvaničen dogovor o partnertsvu najveće crnogorske medijske grupacije i najvećeg regionalnog telekomunikacionog i medijskog Sistema.
Kada je u pitanju TV Prva, ona je vlasništvo Kopernikus Corporation medijske grupacije što je ranije objavio i CDT u svom istraživanju.
„Kopernikus Corporation Ltd. sa Kipra je 100% vlasnik Antena grupe u čijem je sklopu i TV Prva. Iza Kopernikus Corporation Ltd. stoji Srđan Milovanović kao fizičko lice sa 50% udjela u kapitalu i Kopernikus Corporation BV iz Holandije sa 50% udjela u kapitalu a čiji je 100% vlasnik isto Srđan Milovanović“, navodi se na sajtu monitoringa medijskog vlasništva u Srbiji.
Imajući u vidu da grupacija Dragana Šolaka ima udjela u vlasništvu najmanje jedne od tri televizije koje je finansijski podržala crnogorska vlada, jasno je pominjanje njegovog imena.
Međutim, tendenciozne tvrdnje da je Milo Đukanović upravo Šolaku dao 200.000 eura su neosnovane sa više aspekata, što se da zaključiti iz gore navedenih činjenica.
Dakle, uzimajući u obzir da navedeni iznos nije dao Đukanović, već crnogorska vlada, i ne Draganu Šolaku, već za tri najveće televizije u zemlji, čija struktura vlasništva je prilično različita, tvrdnje portala Republika i Allonovine ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama.
Ocjenu “Manipulisanje činjenicama” dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica.
Takođe, ova objava dobija ocjenu dezinformacija. Ocjenu “Dezinformacija” dobija medijski izvještaj koji u sebi sadrži “miks” činjenica i netačnog ili poluistinitog sadržaja. U ovakvim slučajevima, mediji ne moraju nužno biti svjesni netačnih informacija koje su objavljene zajedno sa istinitim. Takođe, ovom ocjenom biće tretirani i izvještaji koji imaju lažne atribucije ili naslove koji ne oslikavaju tekst u smislu tačnosti informacija.
