Smrt nakon vakcine se ne tretira kao samoubistvo

1440
vakcine

Pandemija koronavirusa doprinijela je tome da antivakserski lobi svoje dobro poznate stavove počne potkrijepljivati novim tvrdnjama i navodnim dokazima, a sve u svrhu ostvarivanja krajnjeg cilja – diskreditacije vakcina i nametanja opšteg mišljenja o njihovoj, navodnoj štetnosti.

Da za ostvarivanje svojih nauma antivakseri ne biraju sredstva, uvjerili smo se odavno, a opšte je poznato i da imaju potrebu da određene činjenice interpretiraju na sebi svojstven način, kako bi manipulacijama naveli na pogrešne zaključke koji se savršeno poklapaju sa njihovim narativom.

Primjer za to je tvrdnja jednog Fejsbuk korisnika, koji u objavi navodi da zakon u Francuskoj smrt nakon vakcine, koja nije obavezna, tretira kao samoubistvo.

„Posle nedavne smrti jednog bogatog Francuza, umrlog po primanju vakcine, osiguranje nije htjelo naslijednicima da isplati njegovu polisu, rekavši da je on svjesno i samovoljno pristao da se vakciniše preporučenom, ali ne i obaveznom vakcinom koja je još u trećoj fazi ispitivanja. Za njih to, pravno, spada u samoubistvo, a to nije pokriveno polisom“, navodi se između ostalog u objavi.

Fejsbuk korisnik dalje tvrdi da francuski zakon preporučuje da se podigne tužba protiv proizvođača vakcine i da se sudski dokaže da je vakcina prouzrokovala oštećenje zdravlja ili smrt.

Smrt nakon vakcine – o čemu se zapravo radi?

U početku objave možemo pročitati da su vlasti u Francuskoj odbile da isplate odštetu porodici jednog državljanina koji je preminuo nakon vakcinacije, uz obrazloženje da nadoknadu zbog narušenog zdravlja isplaćuju samo nakon primanja vakcine, koja je obavezna.

Iako je konkretan slučaj o navedenoj smrti nepoznat, ono što je dalje napisano je tačno – Francuska ne nadoknađuje potencijalno nastalu štetu po zdravlje, gdje je uzrok vakcina koja nije obavezna.

Međutim, ono što je sporno jeste tvrdnja da francuske vlasti smrt nakon vakcinacije tretiraju kao samoubistvo.

Naime, u zakonskim odredbama države Francuske, koje se tiču nadoknade štete nakon vakcinacije nije moguće naći takav podatak.

„U Francuskoj, propisi razlikuju kompenzaciju za obavezne i neobavezne vakcine. Što se tiče obavezne vakcinacije, pacijent može očekivati punu nadoknadu za svaku štetu i treba da traži nadoknadu od Nacionalne kancelarije za obeštećenje u slučaju medicinske nesreće (ONIAM)“.

Osim toga, napominje se i da se šteta ne nadoknađuje ako je nastala uslijed primanja vakcina koje nisu obavezne.

„Ne postoji poseban postupak za naknadu štete nastale uslijed preporučenih neobaveznih vakcinacija. Vakcinacija je medicinski čin. Sve štetne poslijedice mogu se nadoknaditi različitim sredstvima kao što su: Postupak pred nadležnim sudom ili Postupak pred Кomisijom za mirenje i obeštećenje (CCI) i u slučaju odbijanja ili neslaganja sa predloženom ponudom, tužba pred nadležnim sudom“, navodi se na sajtu “CMS law”.

Zaključak koji proizilazi iz tih zakonskih normi jasno opovrgava tvrdnje izrečene u Fejsbuk postu.

Dakle, ukoliko osoba u Francuskoj pretrpi štetu po zdravlje nakon primanja vakcine koja nije obavezna, nema pravo na nadoknadu štete od strane države. Potencijalna smrt nakon vakcine, pravno ne spada u samoubistvo.

Sa druge strane, francuski zakon ne preporučuje da se nakon narušenog zdravlja podigne tužba protiv proizvođača vakcine i sudski dokaže da je ona narušila zdravlje, već to navodi kao jedinu mogućnost u situaciji kada država ne isplaćuje odštetu, što je jasno objašnjeno u stavci broj tri.

Kada smo se uvjerili u način na koji funckioniše francuski zakon kada je u pitanju nadoknada štete nakon vakcina, jasno zaključujemo da se u Fejsbuk objavi vješto zaobilaze pojedine činjenice, kako bi se na manipulativan način poslala poruka da se u Francuskoj smrt nakon vakcine poistovjećuje sa samoubistvom, kao i da vlasti preporučuju tužbu protiv proizvođača vakcina.

Upravo zbog svega navedenog, objava dobija ocjenu manipulisanje činjenicama.

Tu ocjenu dobija medijski izvještaj koji koristi poznate i tačne činjenice, ali ih interpretira na obmanjujući način. Ovi izvještaji uglavnom koriste tačne informacije za izvođenje netačnih zaključaka ili tvrdnji, čime usmjeravaju zaključke konzumenata medijskog sadržaja u pogrešnom smjeru u odnosu na stvarno značenje predstavljenih činjenica.

In this article